Fukušima možda i gora od Černobila?

Da li japanska vlada time priznaje činjenicu da je nivo radijacije dostigao onaj u Ukrajini1986. godine, još nije jasno. Ali, kratko nakon cunamija koji je izazvao katastrofu u Fukušimi, bilo je poznato da je u atmosferu oslobođeno 10.000 terabekerela po satu. To su ekstremno visoke vrijednosti koje su sada opale na ispod jednog terabekerela.

No, u ponedjeljak je vlada najavila da će proširiti radijus zone evakuacije oko Fukušime na 40 kilometara, zbog dugoročnih izlaganja radijaciji. Naučnici ističu da se u Fukušimi ne radi kao u Černobilu o jednom već o četiri pogođena reaktora, kao i bazenima za hlađenje gorivih štapova u kojima još uvijek nije u potpunosti uspostavljen sistem hlađenja. Radnici i inženjeri, koji od 11. marta grozničavo pokušavaju da situaciju u Fukušimi vrate pod kontrolu, i dalje nemaju mnogo uspjeha. Još su i radovi na sanaciji nakon zemljotresa koji su ponovo u ponedjeljak i u utorak potresli sjeveroistok Japana, morali biti prekinuti, a radnici evakuisani. Potres se osjetio i u Tokiju, ali nije bilo upozorenja od mogućeg cunamija.

Loše vijesti nerviraju građane

U utorak ujutro je još i saradnik koncerna Tepko javio o jednom požaru. "Dobili smo izvještaj iz nuklearke da je izbio požar u blizini zgrade četiri. Obavješteni su vatrogasci i jedna vojna vatrogasna jedinica je ugasila požar. U međuvremenu nema više ni dima ni plamena.“

Radovi na sanaciji nuklearne elektrane Fukušima će se nastaviti. No, mnogo loših vijesti koje dolaze ljudima idu na živce, prvenstveno onih 160.000 koji od 1. marta žive u prihvatnim centrima.

Jedan stariji čovjek bespomoćno pita: „Šta država može da uradi za nas? Ništa ne znam a niti dobijam bilo kakve informacije. Jedino što gledam su vijesti o zračenju u Fukušimi.”

Jedna 63-godišnja žena u velikom kartonu pored njega u sali za vježbanje kaže: "Živim od prije mjesec dana ovdje i stres je nepodnošljiv. Želim što je prije moguće da se preselim u neku kuću – svejedno da li je u pitanju privremeni smještaj ili nešto državno.“

Autor: Horst Klojzer i Svetozar Savić

Odg. urednik: Mehmed Smajić