Gadafijevi taoci

Vlada Libije je spremna razmotriti zahtjev bugarske vlade za izručenje optuženih, izjavio je libijski ministar vanjskih poslova Abdel Rahman Schalkam. Osudjenima se na teret stavlja da su u jednoj bolnici namjerno inficirali virusom AIDS-a 400 djece. Pogodjene libijske porodice su prema vlastitim navodima, putem posebnog novčanog fonda dobile odštetu od milion dolara. Reiner Sollich, u svom komentaru piše:

"Cjelokupni proces je bio cinična igra ucjenjivanja sa strancima kao taocima. I na kraju, sa još uvijek neizvjesnim ishodom. Režim pod Muammarom Al-Gaddafijem nije, na njemu svojstven način, niti jednom našao za shodno da konstruira makar i polovično uvjerljivu optužbu.

Čak bi i u mnogim drugim diktaturama bilo teško zamislivo da se u jednoj vrsti tako bizarne optužbe potvrdi višestruka smrtna kazna. Izrečena protiv stranih medicinara, koji su navodno, više od 400 libijske djece inficirali virusom AIDS-a. I uz to još, „namjerno“. Grotesknije ne može biti !

Ipak, sada je jasno da smrtna kazna neće biti izvršena. Ostaje nada, da će medicinari uskoro biti izručeni u Bugarsku. Vjerovatno još ostaje pitanje cijene. Naime, porodice inficirane djece dobile odštetu, koja će bez obzira na sve moguće demantije, biti finansirana i evropskim novcem.

Moglo bi se sa olakšanjem predvidjati da će na kraju profitirati svi sudionici. Ali, to još nije sigurno. Pa i da jeste, stvar uopšte nije tako jednostavna.

Libijskim porodicama svakako treba priuštiti svaku vrstu pomoći. Ali, pri tome se ne smije zaboraviti , da je sudbina stranih medicinara još uvijek nejasna, a oni su vjerovatno nedužni proveli osam godina u zatvoru. Njihovu nevinost uvjerljivo su argumentirali medjunarodni eksperti, koji su ocijenili da su nedovoljni higijenski uslovi u bolnici uzrokovali infekciju AIDS-om.

Zašto su sudski vještaci to ignorirali, potpuno je jasno. Ni jedan libijski sudija ne može krivicu za više od 400 inficirane djece prebaciti na državni sistem zdravlja, a time indirektno i na vladajuću klasu Gadafijeve diktature.

Dakle, tražio se put kojim bi se sačuvao obraz, i krivica je jednostavno pripisana stranom medicinskom osoblju.

Gaddafi tačno zna koliko su on i njegova zemlja potrebni Evropljanima. Ne samo što se Libija otvara ka zapadnim tržištima i posjeduje velike rezerve nafte, nego je Evropljanima potrebna i kao bedem pred ilegalnim useljenicima iz Afrike. Osim toga zapad je odahnuo od kako se Libija ogradila od terorizma. Zbog toga misli Gaddafi, da sebi može priuštiti da strano medicinsko osoblje iskoristi kao taoce vlastitih interesa. I ako bi stranci u dogledno vrijeme dobrovoljno dolazili, dobrim odnosima sa zapadom više ništa ne bi stajano na putu. Drugi režimi bi mogli iz ovog primjera naučiti, kako se uspješno vrši pritisak na zapadne zemlje".