Gdje pobjeći od ekonomske krize?

Ako se gleda period od posljednjih godinu dana, broj nezaposlenih u 27 zemalja članica porastao je za više od pet miliona i sada iznosi 21,5 milona, što je najviša cifra u posljednjih deset godina.

Ekonomska kriza pogađa sve zemlje EU i sve grupe stanovništva. Ipak, među najugroženije zemlje spadaju neke od novih članica, kao što su baltičke zemlje, Letonija, Litvanija i Estonija gdje se stopa nezaposlenosti gotovo utrostručila, ali i posljednje primljene - Bugarska i Rumunija. Veliki broj bugarskih državljana koji su bolji posao tražili van granica svoje zemlje u razvijenijim državama EU, sad su zbog ekonomske krize i gubitka posla, prinuđeni vratiti se u svoju domovinu. Pitanje je da li će i tamo biti boljeg života za njih.

Gotovo jedna petina svih stanovnika gradića Dolno Osenovo, u južnoj Bugarskoj, bila je zaposlena u Portugalu, a novac koji su oni slali kući značio je opstanak za njihove porodice. Međutim, sada su se gotovo svi vratili u Dolno Osenovo.

Veliki utjecaj krize

„Ekonomska kriza znači manje posla i manje novca. Život u Portugalu je je mnogo skluplji, a plate su postale manje. Morali smo da se vratimo kući,“ kaže jedna od stanovnica Dolno Osenova.

Međutim, ni situacija kod kuće nije ništa bolja. Perspektive za nova radna mjesta nema, a novac zarađen u inostranstvu polako se troši. Kada promijenite zemlju stanovanja, pa makar se vraćali i kući, čeka vas period reintegracije, odnosno privikavanja na postojeće prilike. Kristo Angelov, je po povratku iz Portugala shvatio da opština na njegovoj zemlji gradi fudbalski teren, a da ga pri tom niko nije ni obavijestio.

“Ovo je moguće samo u Bugarskoj. U Portugalu tako nešto vam se nikada ne bi desilo, jer tamo postoji vladavina prava. Sad moram da nađem način da zaustavim sve ovo”, kazao je Angelov.

I opet, “trbuhom za kruhom”…

Iako se kako širom svijeta, tako i u EU, već mogu vidjeti pokazatelji da polako dolazi do ekonomskog oporavaka, prognoze govore da će se upravo tržište rada najsporije oporavljati od najveće poslijeratne recesije. Posebno je zabrinjavajući veliki procenat mladih koji su bez posla. Na nivou EU 18,4 odsto mladih nema posao, dok je u krizom teže pogođenim zemljama ta brojka još veća.

Kako mladi, tako ni povratnici u Bugarsku, ne mogu da se nadaju novim radnim mjestima. Neki mediji najavljuju “katastrofu na bugarskom tržištu rada”, kao i “bespošetednu borbu za nekolicinu preostalih mjesta”.

Stefan Stojuv je godinama radio u Italiji i sad se vratio svojoj familiji u Bugarsku:

“U Italiji sam zarađivao između 1800 i 2000 evra mjesečno. Ovdje je maksimum 300 do 400 evra. Ponekad i mjesecima čekate da dobijete platu. I svi za sve krive krizu.”

Iako je kriza pogodila sve, i nikome “ne cvjetaju ruže”, svako pokušava da se snađe na način koji smatra najboljim. Države donose i sprovode pakete mjera za ublažavanje efekta i izlazak iz krize, a pojedinci gledaju šta je, prema njihovom mišljenju, najbolje za njih i njihovu porodicu. Stefan Stojuv tako ponovo planira da napusti Bugarsku u potrazi za poslom i boljim životom. Ne zna da li će ga i gdje naći, ali svakako hoće da pokuša.

Autor: Marina Maksimović

Odg. urednik: Zorica Ilić