1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Godišnjica Ženevske Konvencije

Rudolf Geissler27. juli 2004

Danas se navršava 75 godina od potpisivanja Ženevske Konvencije. Ova konvencija je po prvi put medjunarodno pravno obavezala učesnike u ratu da se drže humanitarnih principa.

https://p.dw.com/p/AVEh
UN-ova komisija za ljudska prava koja izmedju ostalog prati i poštivanje konvencije i danas se redovno sastaje u Ženevi
UN-ova komisija za ljudska prava koja izmedju ostalog prati i poštivanje konvencije i danas se redovno sastaje u ŽeneviFoto: AP

Do sredine devetnaestog vijeka su sporazumi koji bi štitili ranjenike u ratovima bili samo privremenog karaktera. Preokret ka medjunarodnom sporazumu u duhu humanizma desio se prije 140 godina u Ženevi. Na jednoj konferenciji je po prvi puta istaknuta potreba da sve vojske na bojnim poljima vode računa o ranjenicima. Incijator je bio Henri Dunant, osnivač medjunarodnog crvenog krsta. Ugovor potpisan 1864 po prvi put je medjunarodno-pravno obavezao strane u sukobu da poštuju humani duh.

Bitke u prvom svjetskom ratu su jasno pokazale da pravila o njezi ranjenika moraju hitno da se promijene jer su korištena nova oružja - mitraljezi i tenkovi. To je rezultiralo novim sporazumom koji je sklopljen 1929. godine. Vodeće sile su se usaglasile oko modernog sporazuma koji je definisao postupke prema ratnim zarobljenicima. Ispostavilo se da ni taj sporazum nije mogao predvidjeti grozote koje su se desile samo deset godina poslije.

1949. je medjunarodna zajednica, poučena iskustvima masovnih ubistava koje su izveli nacisti u drugom svjetskom ratu, sporazumu dala novi kvalitet. U konvenciji koja je i danas na snazi u zaštitu su uzeti, ne samo zarobljeni vojici i ranjenici, nego i civilno stanovništvo. Ljudi koji su nenaoružani i ne učestvuju u borbama, po svaku cijenu se moraju sačuvati od namjernih ubistava ili zlostavljanja. Florian Westphal, iz medjunarodnog crvenog krsta, kaže kako je sporazumom definisano kako se mora voditi računa o razlici izmedju vojnih i civilnih ciljeva, te da se mora omogućiti rad humanitarnih organizacija koje pomažu civile. Medjunarodni crveni krst je zadužen za nadgledanje poštivanja Ženevske konvencije, ali napominje Westphal, taj rad se može sprovesti samo uz saradnju strana u ratu.

"Mi ne možemo to pravo sprovesti sami. To je još uvijek u nadležnosti nacionalnih sudova u državama koje učestvuju u ratu. To je u konvenciji jasno definisano."

Bez obzira na definicije, to je nedovoljno za zaštitu civila što pokazuju aktuelni sukobi. Njih obilježavaju ograničeni ratovi s neograničenim prolijevanjem krvi. Potpisi državnika na konvenciji gube značaj kada se raspadaju države. Ženevska Konvencija iz 1949. očito još uvijek nema rješenje za taj problem.