GODIŠNJICA POCETKA ZRACNIH UDARA NA SR JUGOSLAVIJU

Jedna njemacka poslovica glasi: "Bolji je
užasan kraj nego užas bez kraja". Odluka
NATO-saveza i Evropske unije da prekinu srpsku
politiku rata i ugnjetavanja bila je i prije
pet godina ispravna. Posmatrajuci ukupni razvoj
dogadaja u proteklih pet godina ova ocjena može
samo biti potvrdjena.

Odluka je bila politicki jasna i odavno ju je
trebalo donijeti. Nekoliko rezolucija
Ujedinjenih nacija je uzalud pozivalo srpsko
rukovodstvo da obustavi vojno nasilje na
Kosovu, da omoguci povratak izbjeglica i u
pokrajinu ponovo uvede autonomiju. Na te
rezolucije su se pozivali NATO i EU.

Za razliku od Sadama Huseina u Iraku Miloševic
je ostao do kraja uporan u odbijanju da ispuni
zahtjeve Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija. I, za razliku od Iraka, glavni razlog
za rat nije bio izmišljen. Srpski vojni napadi,
460.000 izbjeglica, a razgovori o autonomiji
nisu povedeni. Sve se to ne da osporiti.

79 dana nakon pocetka zracnih udara Miloševic
je prihvatio zahtjeve Savjeta bezbjednosti i
Ujedinjene nacije su odlucile da, uz pomoc
NATO-saveza, uspostavi autonomiju na Kosovu.
Bombardovanje je obustavljeno. To je bio
povoljan ishod, tim prije, jer je istoga dana,
10. Juna 1999, na velikom samitu ministara
vanjskih poslova u Kölnu, donijeta odluka o
utemeljenja Pakta stabilnosti za Jugoistocnu
Evropu.

Osim toga Miloševiceva vodeca pozicija je prvi
put dovedena u pitanje. Godinu dana nakon rata
on je izgubio na izborima, cime je otvoren put
demokratizaciji Srbije. Osim toga, 800 000
kosovskih izbjeglica se moglo vratiti u svoja
mjesta. Prvi put nakon niza godina kosovski
Albanci su mogli živjeti bez straha.

Nažalost, Srbi su platili visoku cijenu za
nepopustljivost svog vodstva. U bombardovanju
su umirali civili, a ekonomska šteta je bila
ogromna. Osim toga, nakon obustavljanja
zracnih udara protjerano je 200 000 Srba ali i
Roma i drugog nealbanskog stanovništva. A medju
kosovskim Albancima ima još uvijek puno
ekstremnog nacionalizma - to su pokazali
dogadjaji prošle sedmice.

Da li je zbog tih negativnih strana vojna
intervencija NATO-saveza bila pogrešna? Da li
bi bilo više pravde na Balkanu? Šta bi se
dogodilo da nije bilo zracnih udara? Vjerovatno
bi sada u Albaniji, u izbjeglickim logorima,
živjelo najmanje milion kosovskih Albanaca.
Miloševic bi sjedio u predsjednickoj fotelji a
ne na optuženickoj klupi u Hagu. Još uvijek bi
trajao gerilski rat na Kosovu, a vjerovatno i u
Makedoniji. To je užasan scenarij koji niko
razuman ne može poželjeti.

Bilans je nedvosmisleno pozitivan. Odluha
NATO-saveza i Evropske unije je bila teška i
dalekosežna, ali njom je sprijeceno povecavanje
patnje u regiji. Stoga je odluka bila ispravna.