Golubicom preko rijeke

Njemački list „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ u izdanju od utorka, 19.07., donosi opširan reportažni tekst pod naslovom: „Golubicom preko rijeke“. List piše:

„Bio je to jedan ružan dan: kišovit, vjetrovit i hladan. Bilo je to u novembru prošle godine. Najpoznatiji putnik prve zvanične vožnje 'Golubice' bio je Željko Sabo, gradonačelnik s one strane. Njega je tog dana dočekao Tomislav Bogunović, koji je također gradonačelnik, ali s druge strane rijeke. Oni su jedan drugom pružili ruke i razmjenili poklone tako da su fotografi imali dovoljno vremena da obave svoj posao. Potom su malo porazgovarali i onda je gospodin Sabo trajektom iznova otišao na drugu stranu. Gospodin Bogunović je ostao mašući na obali. Pomislio je da je doživio jedan istorijski trenutak. No, grad s druge strane obale nije bilo kakav – tamo se, naime, nalazi Vukovar – grad u koji su početkom rata na prostorima bivše Jugoslavije ušli Srbi i koji se po tada počinjenim ratnim užasima može porediti samo sa Sarajevom i Srebrenicom. Beogradska „Politika“ je 19. novembra 1991. godine na prvoj stranici napisala: 'Uspješna akcija jugoslovenske vojske. Gardisti u Vukovaru se predaju'. Slike te ‚uspješne akcije' su obišle svijet. Nakon tri mjeseca opsade, centar hrvatskog baroknog grada je izgledao kao Dresden 1945. godine.

"Hiljade Hrvata je prognano, a na stotine ih je ubijeno. U novembru 2000. godine u Vukovar je došao tada za gradonačelnika Bača tek izabrani Tomislav Bogunović. 'Moramo razgovarati', rekao je on tokom svoje prve posjete Vukovaru. Tada je došlo i do susreta sa bivšim gradonačelnikom Vukovara. ‚Dogovorili smo se da želimo normalne odnose – i jedan trajekt kao prije'. Međutim, Bogunovićeva prva posjeta dalekom susjedstvu nije donijela prve rezultate. Bogunović je kasnije iznova izabran za gradonačelnika, ali njegov partner s druge strane nije. Ponovo je Bugunović putovao za Vukovar, ovaj put preko mosta kod Bačke Palanke, koji se ranije zvao „Most 25. maja“, prema datumu rođenja bivšeg jugoslovenskog predsjednika Tita. Danas ga tako zovu još samo stari ljudi.

Brod je preko Rheine i Maine doplovio do Vukovara

U Vukovaru su se dva gradonačelnika dogovorila da jedan omanji otok na Dunavu, koji pripada opštini Bač, postane kupalište za obje strane. Tako su se Hrvati i Srbi zbližavali ako ništa drugo kupajući se zajedno. Ali još uvijek na rijeci duž koje ide granica nije bilo trajekta. Tek sa trećim gradonačelnikom Vukovara Bogunović je postigao dogovor i nakon toga je sve išlo brzo. Holandija je poklonila jedan brod koji je preko rijeka Rheine i Maine doplovio do Vukovara. U novembru 2010. tamo su se sastali predsjednici Srbije i Hrvatske Boris Tadić i Ivo Josipović, a holandski ambasador iz Zagreba je brodu dao ime 'Golubica'.

"Tadić je došao na hrvatsku obalu kako bi se u Vukovaru poklonio žrtvama srpskog zločina iz 1991.: 'Ovde sam kako bih još jednom iznio izvinjenje i izrazio žaljenje te Srbima i Hrvatima omogućio da otvore novu stranicu istorije'. Od tada saobraća ‚Golubica' od Vukovara do Bača tri puta dnevno, a ljeti i četiri puta. Na trajektu su zaposlena četiri čovjeka – dva iz Bača, te dva iz Vukovara. Vožnja košta oko 100 dinara, odnosno 1 euro. U Bačkoj, u Novom selu, koje se nekada zvalo Neudorf i koje leži između Bača i Vukovara, do Drugog svjetskog rata su živjeli Nijemci. Šest i pol decenija nakon što su prognani, tamo danas kao turisti dolaze njihova djeca ili unučad da bi vidjeli kuće u kojima su nekada živjeli njihovi roditelji“, piše, pored ostalog, njemački list „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.

R. Karadžić – Od aktiviste za zaštitu čovjekove okoline do haškog optuženika

Danas (19.07.) navršilo se 15 godina otkako je haški optuženik i prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić odstupio sa svih političkih funkcija. O tome na internet stranici WDR-a piše:

„Karadžićeva politička karijera započinje raspadom Jugoslavije. On je prvo kao psihijatar bio aktivan u pokretu za zaštitu čovjekove okoline da bi se zatim profilirao kao nacionalista. Osniva SDS i postaje predsjedavajući te partije. Njegov cilj je velika Srbija. Muslimanima, koje smatra islamistima, prebacuje da žele da potčine druge narode u BiH. Na prvim višepartijskim izborima 1990. SDS postaje najjača politička partija nakon SDA. Karadžić prijeti muslimanima i kaže: ‚vi morate znati da će te muslimanski narod odvesti u propast ukoliko dođe do rata'.

"Nakon što bošnjački i hrvatski zastupnici u bh. parlamentu proglašavaju nezavisnost, Karadžić 1992. osniva Republiku Srpsku. Nakon što EU i SAD priznaju nezavisnost BiH, dolazi do rata. Srbi osvajaju 80 odsto teritorije i započinju s opsadom Sarajeva. Ona je trajala 1395 dana, a granate koje ispaljuju Karadžićeve trupe raznose ljude na pijacama i trgovima. Na stotine ih ubijeno u tzv. ‚aleji snajpera'. U novembru 1995. potpisan je Daytonski mirovni sporazum. Bez obzira na to što još od jula 1995. postoji haška optužnica protiv Karadžića, on se kandiduje na predsjedničkim izborima. Ali nakon Daytona, ipak povlači svoju kandidaturu. Na pritisak Zapada, ali i bivšeg saveznika Slobodana Miloševića prisiljen je na ostavku. 19. jula 1996. Karadžić predaje vlast Biljani Plavšić“, navodi na internet stranici ‚Westdeutsche Rundfunk' – WDR.

Priredio: Senad Tanović

Odg. ured.: Jasmina Rose