Gubitak najvažnijeg potencijala

U većini zemalja riječ migrant je skoro pa pogrdna. Sa migrantima se često postupa kao sa ljudima druge klase. Oni su zamjenjivi, često nemaju prava i jeftina su radna snaga. Pri tome su to ljudi koji su morali ili pobjeći iz svoje zemlje ili su zbog ekonomskih razloga prinuđeni raditi u inozemstvu kao sezonski radnici. Često su to oni koji su svojim zemljama hitno neophodni: oni su stručnjaci na području zdravstva ili obrazovanja, demokratski vizionari ili na koncu roditelji.

Radni odnosi, u kojima migranti u brojnim zemljama moraju raditi ne podižući glavu, su katastrofalni. Da li azijski građevinski radnik, da li radnike iz Nepala na indijskim poljima čaja ili deminer iz Konga u Angoli: Svi oni su se iselili zbog ekonomske nužde, kako bi pomogli svojim porodicama, a u zemlji u kojoj rade prema njima se postupa kao prema životinjama. Ili pak dospijevaju u ilegalnost: u prostituciju, u podzemlje, ilegalne fabrike odakle ni jednom nisu imali mogućnost ponovo izaći uz pomoć državnih vlasti.

Siromašni ispaštaju zbog bogatih

Ipak i onda kada su radni uvjeti za migrante bolji, kao što su primjerice u Njemačkoj za rumunske liječnike ili u Velikoj Britaniji za južnoafričke medicinske sestre, ostaje problem razumijevanja odlaska neophodnih stručnih radnika iz zemalja njihovog porijekla. Drugim riječima: Zemlje, koje to sebi najmanje mogu priuštiti, moraju ispaštati zbog pogrešnog planiranja bogatih zemalja. Pri tome bi bogate industrijske zemlje mogle i morale uspostaviti takav sistem obrazovanja koji će ih snabdjeti dovoljnim brojem stručnjaka za vlastite potrebe.

Iz ugla onih koji napuštaju svoju domovinu, ova odluka je samorazumljiva: S obzirom na plate, koje su u poređenju sa onima u domovinu pet do deset puta veće, nije ni čudo da im je inozemstvo privlačno. Zahvaljujući tim prihodima porodice mogu preživjeti, djeci se može omogućiti obrazovanje, može se osigurati jedna osnova i kuća za vlastite stare dane. Za brojne zemlje u razvoju je novac koji migranti šalju u domovinu najvažniji ekonomski faktor. Zbog toga se ne prigovara.

Ipak na duže vrijeme je neprihvatljivo da ova jednosmjerna ulica migracija siromašnim zemljama uzima jedine trajne potencijale sa kojima one, i mi svi, možemo kreirati budućnost: ljudske sposobnosti i znanje.