Gvantanamo: Zatvor koji se ne može zatvoriti

Od trenutno 200 muškaraca zatvorenih u Gvantanamu, nekolicini se sudi pred američkim civilnim sudovima, dok će ostali biti deportovani u njihove matične ili druge zemlje. Strah od progona i mučenja sprječava mnoge zatvorenike da se vrate u domovinu. Amnesti internešnal je u petak (12.2.) apelovao i na Njemačku da prihvati zatvorenike iz Gvantanama.

Moazam Meg je doživio i preživio pakao na zemlji. Ne samo u Gvantanamu, već i u Avganistanu, gdje su SAD u Kandaharu i Bagramu držali osumnjičene za terorizam. Od 2002. do 2005. trajalo je njegovo mučeništvo. Od oslobođenja živi sa ženom i četvero djece u Birmingemu; angažuje se oko muškaraca koji još uvek sjede u zatvoru. Svi oni doživjeli su isto što i Moazam u svojoj maloj ćeliji:

„Nisam znao da li ću ikada ponovo vidjeti porodicu, da li će me pogubiti, ili da li ću provesti decenije u Gvantanamu. Nešto slično rekli su mi i ljudi koji su me saslušavali“.

Gvantanamo je samo vrh ledenog brijega, kaže bivši zatvorenik Beg. Ima i zatvora u drugim zemljama, u kojima su završili osumnjičeni prije nego što su prebačeni u Gvantanamo: „Tamo su nas mučili, udarali, zlostavljali. Jednoj osobi je prijećeno da će i porodici nauditi. Drugoj da neće ugledati svjetlo dana. Na kraju čovjek potpiše lažna priznanja jer i želi da ode u Gvantanamo“.

Obama više ne pominje zatvaranje

Kada je Barak Obama postao predsjednik u januaru 2009, najavio je zatvaranje zatvora na Kubi u roku od godinu dana. O tome više nema ni govora. Obama je potcijenio raspoloženje u sopstvenoj zemlji, kaže advokat Zarači Kacnelson, koji je zastupao oko 40 zatvorenika iz Gvantanama. Zajedno sa Moazamom Begom, zalaže se širom Evrope za prihvatanje nedužnih ljudi. U SAD je klima toliko zatrovana, da bi muškarci iz Gvantanama bili demonizovani.

Kacnelson priča o jednoj istrazi po kojoj većinu zatvorenika prebačenih u Gvantanamo, nisu uhvatile američke snage bezbjednosti, već Pakistanci i Avganistanci. Često su to bili mještani sela koji su kasirali ogroman novac kao ucjenu za glave zatvorenika:

„Govorimo o regionu u kome godišnji prihod iznosi oko 400 dolara. Relativno lako se sa jednom prijavom ili izručenjem mogao zaraditi novac, koji bi inače zaradili za nekoliko decenija. To je dovelo do toga, da su prijavljivane bilo koje osobe, Arapi koji su prolazili kroz zemlju, ili ljudi u izbjeglištvu. Za to su oni koji su to činili kasirali 30.000 dolara“.

Pozivi Njemačkoj

Advokat Kacnelson se nada, baš kao i njegova koleginica Sofi Veler, da će se 45 zatvorenika iz Gvantanama naći u egzilu u Evropi. Belgija, Francuska, Irska, Portugal, Švajcarska i Mađarska već su prihvatili neke zatvorenike. Njemačka još nije. Ne bi trebalo da se postavljaju uslovi za njihov prihvat, poput traženja neke veze sa Njemačkom, smatra Veler:

„Kada se prihvata izbjeglica, ne pita se da li je nekada bio državljanin ove zemlje. Ovdje je riječ o tome da se ljudi zaštite. Ali je riječ i o tome, da li zemlja može da ponudi zaštitu ili da li ulazi u rizik?“

Bivši zatvorenik Moazam Beg je uvjeren da će Gvantanamo dugo ostati simbol nepravde i povrede ljudskih prava u borbi protiv terorizma. Ali isto tako i u borbi za pravdu, koju vode bivši zatvorenici, advokati i neki političari: „Nadam se da će se Njemačka priključiti rješavanju problema, pa makar i kasno“.

Jedan portparol Ministarstva spoljnih poslova je rekao: „Njemačka je spremna da provjeri zahtjeve u pojedinačnim slučajevima“.

Autor: M. Fürstenau / I. Ivanović

Odg. urednik: A. Slanjankić