Hamlet u Smrduši donjoj

Na prvi pogled liči ta skalamerija na čamac za rafting koji je zbog preopterećenja potonuo u mutnu vodu, ostavljajući iznad površine samo zagonetni tovar: plastični sanduci i metalna cijev, nalik na auspuh torpeda... Ali neće biti da je to, jer je skalamerija jakom sajlom vezana za obalu. Stvar zanimljiva i neobična; kakav li će naslov sutra osvanuti u novinama? Nasukala se ruska mini-podmornica... Pronađena nafta u Miljacki... Kineski satelit u sarajevskoj rijeci...

Ili je najzad (to bi bila lijepa vijest), gradska vlast odlučila da izmjeri zagađenost rijeke. Ipak se uzvodno gradska kanalizacija ulijeva u nju. Srećom, ne slije se sva fekalna voda, jer je većina kuća na obroncima divlja gradnja, sa septičkim jamama umjesto kanalizacionih odvoda. Tako da se fekalijama hrane klizišta.

Spomenik ili naučni eksperiment?

Kad Sarajlija bolje razmisli, ne bi valjalo da je skalamerija u Miljacki neka naučna instalacija. Bolje bi bilo da je umjetnička. Akademija je na par koraka od sajle, logično je sumnjati na umjetnike. Pljunuta intervencija u prostoru! Gledaš u nju i osjećaš se glup. Jer ništa ne kontaš. (Nije li to cilj savremene umjetnosti, da nas isprovocira na razmišljanje?) O čemu bismo razmišljali da nema ovakvih instalacija? Možda bi se mogla prodati Gradu kao spomenik. Nije manje intrigantan od onog za poginulu djecu. Grad koji ima takve spomenike ne treba da brine za svoje umjetnike.

Sarajlija, sad već zamišljen kao Hamlet, kako minute prolaze, i suton pada na rijeku, postaje sve veći autoritet za konceptualnu umjetnost; prolaznici, tragom njegovog pogleda, traže da im objasni šta je zagonetni predmet. Protest umjetnika protiv globalnog otopljavanja; auspuh na vrhu kompozicije simbolizira automobilsku industriju, koja ostaje bez puteva jer ih preplavljuje nadolazeće more. Poruka je snažna i nedvosm....

Ali u tom trenutku, odjednom, instalacija počinje da bruji. U jednom od sanduka upalio se nekakav motor. Možda je ta stvar neki patrolni gliser, donacija policije iz Majamija, ili neko strašilo za divlje patke? Ili najobičnija sprava za navodnjavanje! Proljeće je, na sve strane parkaši sade cvijeće, šta je logičnije nego navodnjavati javne površine optimalnom smjesom vode i gnojiva?

Fontana ili performans?

A onda, bruuum. Eksplozija! Čudo! Erupcija! Iz instalacije na sve strane pršti voda... Fontana! Dakle, nije instalacija nego performans. A možda se snima film? Ipak je ovo grad s najznačajnijim regionalnim filmskim festivalom. (I grad u kome su nastavnicima smanjili topli obrok i plate.) Možda je ovo stroj za filmsku maglu.

Prvi kadar Hamleta... Magla se lijepi za naočare, film za lice. Vjetar rezvajava vodoprah čas niz jednu, čas niz drugu obalu...

Iz kombija preko puta izlazi ekipa...

Pali se reflektor...

Aleluja! U oblaku se pojavljuju slova...

(Šta je Hamlet iz Smrduše donje ugledao? Kakava se slova pojavljuju? Hoće li tajna misterioznog stroja biti otkrivena? Čitajte u nastavku poslije reklama.)

Sve je divno, sve se smije

S ekrana u tami;

Šta je život, ako nije

Kao na reklami?

Pivo, kupka, prst u šlagu

Pjene puna duša...

Život neka ide k vragu

Ako ne pjenuša.

Iz mokraće pjeni cvijeće

Behar banjom veje.

Kud će život, ako neće

Tragovima epepeje?

Da bi sretni bili - pili!

Domaće salame...

Šta je život ne liči li

Na TV-reklame?

U tom svijetu nema sjena.

Svi su nasmijani.

Gdje je život ako ne na

Coca-cola strani?

Al karijes, klice, baje

Bore, perut, strije,

Govna, gamad... Sve to šta je -

Ako život nije?

To be (or not to be) continued...

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednik: Azer Slanjankić