Hercegovački bršljan kao njemački lijek
14. februar 2020
Dok se samonikli ekološki hercegovački bršljan suši, na povjetarcu, i laganom suncu, ispred pogona za sušenje firme Boletus u Binježevu kod Hadžića, njen vlasnik Rijad Pašić upravo se vratio s BioFacha, u Nürnbergu, najvećeg i najprestižnijeg sajma ekološke hrane na svijetu. Ovaj poduzetnik priča kako je još njegov otac „počeo šumariti za ljekovitim biljem još ranih pedesetih, da bi 2000. godine to preraslo u ozbiljnu kompaniju, koja danas stalno upošljava 30-ak ljudi, uključujući i cijeli tim inženjera, te sarađuje s 500 do 1.000, ovisno o sezoni, porodica-dobavljača, iz cijele države, hraneći tako lokalno stanovništvo".
„Gotovo bez poticaja države, proteklih 20 godina, intenzivno ulažemo u svoje proizvodne pogone, da bismo danas uspješno radili s oko 100 vrsta ljekovitog bilja, nekultiviranog, važno je ovo istaknuti, od čega je čak oko 80% ekološkog porijekla. Godišnje operiramo s između 500 i 600 tona ljekovitog bilja. Oko 95% naših poluproizvoda – pažljivo, i temeljito, kontroliranih, sljedeći stroge svjetske standarde – izvozimo, od čega čak oko 70% upravo u Njemačku, zatim na švicarsko i francusko tržište. Ekološko certificiranje nam radi strana kuća, s kredibilitetom a i audit nam rade upravo Nijemci", optimističan je Pašić.
Imajući u vidu još očuvan okoliš Bosne i Hercegovine – Nijemci izuzeto cijene i naše bobice smreke, kojih samo u Njemačku izvozimo oko 150 tona godišnje, promovirajući tako autohtone biljne vrste – ohrabrujući je Pašić.
Još u antici, Hipokrat, kao začetnik medicine, ljekovitim biljem, uspješno je liječio cijeli niz bolesti. Već tokom austrougarskog perioda, u Bosni i Hercegovini, prepoznato je, i sistematizirano, čak oko 900 različitih vrsta ljekovitog bilja, širom zemlje. Nije se bez razloga odomaćila stara mudra hercegovačka izreka, koja kaže: „Trava iva od mrtva pravi živa".
Nijemci vole smreku, ali „bosanska kafa je prava kahva"
Nekoliko desetaka kilometara od Binježeva, stara je jezgra Sarajeva, kaldrmisana uzbrdica srca otomanske Baščaršije, gdje legendarni Sarajlija Husein Džirlo ima svoju čuvenu čajdžinicu.
Džirlo, karakterističnog stila, i poput drevnog čarobnjaka, iz priča, u malim staklenkama, čuva svoje čajeve – smreku, zovu, drijenak, čubru, kunicu, žaru, bokvicu, ivu... Tamo ih, na sigurnom, čuva svojim gostima, koji su mahom turisti, a koji, kaže, znaju blagodeti kvalitetnog čaja, ali i biljnih domaćih sokova.
„Nijemci vole skrajnuto, i u miru, piti svoj bosanski čaj, a oni su upravo ti koji znaju prepoznati njegovu istinsku vrijednost, za tijelo, dušu i duh, ali da se razumijemo – ipak, malo više vole bosansku kafu", uz smijeh priča veseli Džirlo, dodajući: "To vam je kao ono s pitom, da su sve pite pite, a da je burek jedini pitac, pa tako su i svi čajevi čaj, ali je bosanska kafa prava kahva."
Sektor gdje BiH znatno više zarađuje
Spona promocije, plasmana, i izvoza, bosanskohercegovačkih proizvoda, u inozemstvu, često je Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine (VTK BiH). Prema podacima VTK BiH, izvoz proizvoda sektora ljekovitog bilja, i šumskih plodova, iz Bosne i Hercegovine, na godišnjoj razini, je oko 39 miliona KM (op. a. oko 20 miliona eura), dok uvoz iznosi oko 17 miliona KM (op. a. oko devet miliona eura). Pokrivenost uvoza izvozom i dalje je visokih 235%, što znači da se na 1 KM (op. a. oko 0,50 eura) uvoza izveze čak 2,35 KM (op. a. oko 1,20 eura).
„U strukturi razmjene, na obje strane, dominiraju šumske gljive, kojih se godišnje izvozi u vrijednosti od 20,5 miliona KM (op. a. oko 10 miliona eura). Pored toga, najviše izvozimo suhe gljive, zatim svježe i smrznute", pojašnjava mr. sc. Tijana Muhamedagić iz VTK BiH.
Ona dodaje i da je veliki izvoz eteričnih ulja, posebno u zemlje Evropske unije, a prije svega u Njemačku i Italiju, ali i Švicarsku.
„Druga najznačajnija kategorija, u izvozu, su eterična ulja, kojih smo, u prošloj godini, izvezli u vrijednosti od 7,2 miliona KM (op. a. 3,7 miliona eura)", ističe mr. sc. Muhamedagić.
I kvalitetan poluproizvod može biti brend
Stručnjaci Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (EFSA) naglašavaju da kvalitetan proizvod, s konkurentnom cijenom, treba biti brendiran, odnosno prepoznatljiv, i autentičan, posebno za inozemna tržišta, te mu se i tamo treba vjerovati, uključujući svakako i ljekovito bilje.
Prof. dr. sc. Nenad Brkić, zamjenik šefa Katedre za marketing, pojašnjava važnost unapređenja imidža Bosne i Hercegovine, kao zemlje porijekla proizvoda. „Da bi se poboljšala pozicija Bosne i Hercegovine i njenih proizvođača na međunarodnim tržištima, te da bi se povećao izvoz proizvoda i usluga iz BiH na vanjska tržišta – potrebno je realizirati 3 strateška cilja brendiranja i osmisliti strategije izvoza iz BiH. Ti ciljevi su: unapređenje brendiranja i promocije BiH kao države; unapređenje brendiranja i promocije privrednih sektora u BiH; te unapređenje procesa upravljanja brendovima u kompanijama, u BiH", kaže redovni univerzitetski profesor Brkić.
I danas, znatan dio ljudi po Hercegovini, u potrazi za poslom, svojevrsni spas pronalazi upravo u berbi i daljoj distribuciji ljekovitog bilja, pristojno živeći od njega. Najveći dio toga ljekovitog bilja dolazi, u „sabirni i tranzitni centar", u Binježevo, pored Hadžića, pod Igmanom i Bjelašnicom. Nakon što tu prođe cijelu paletu različitih ispitivanja i klasificiranja, kao poluproizvod, bilje se šalje na razna mjesta u BiH ali i diljem Evrope. Tamo se pakira, i prodaje cijenjeni, ali i prilično skupi, čajevi, začini, ekstrakti, tinkture, lijekovi, eterična ulja, kozmetički preparati...
Rijad Pašić, sjedeći u uredu svoje firme u Binježevu, uz svoj čaj i pored još vitalnog oca, u duši komuniste s Titovim slikama na zidovima, koji je i započeo cijeli biznis sa prodajom ljekovitog bilja – kaže da se raduje novom kontingentu izvoza bršljana ka Njemačkoj, gdje ga, i mali i odrasli, Nijemci uzimaju kao svjetski poznati sirup protiv kašlja - Prospan.