Homoseksualizam ne stanuje u Iranu

"Svi znaju da islam homoseksualne radnje tretira kao zabranjene pod prijetnjom smrtnom kaznom".

Jedan od onih koji to dobro znaju je Šahroh Rejsi. Odrastao je u Isfahanu, južno od Teherana. Vrlo rano je spoznao da ga privlače muškarci - ali takvog nečeg u strogo islamskoj zemlji kakva je Iran - ne smije da bude.

"Od djetinjstva me uče da je to perverzno. Tako je i u knjigama koje sam čitao, koje bi trebalo da budu naučnog karaktera. Tako sam utvrdio: u redu, imaš u sebi tu perverznu stranu, moraš da je ugušiš."

Naglašena muževnost i jake depresije

Tako je Šahroh živio 25 godina stideći se svoje navodno mračne strane, i ponašajući se naglašeno muževno.

"Dobro sam krio svoju homoseksualnost, na primjer, nosio sam velike brkove - spolja niko nije mogao ništa da primjeti."

I dok je spolja glumio ponosnog sina, iznutra se nije mirio sa činjenicom da nije mogao da bude ono što jeste: gej. Kada se danas prisjeti tog vremena, gotovo mu se pojave suze u očima.

"Patio sam od jakih depresija. Više puta sam pokušao da se ubijem, situacija je bila nepodnošljiva".

Smatra se da u Iranu mnogi dijele Šahrohovu sudbinu. Ali, oni se kriju, jer je homoseksualnost i dalje zabranjena. Zbog nje je od islamske revolucije pogubljeno oko 4000 ljudi. No, i o tome se ne zna mnogo, kaže Rut Jitner iz organizacije "Amnesti internešnel", i dodaje da se o tome ne izvještava, a kao razlog smrtne presude često se navode sasvim druge stvari.

Ono što se sigurno zna je da homoseksualci često bivaju hapšeni i izolovani, mučeni i zlostavljani kako bi iz njih bila iznuđena priznanja.

Znao je samo ćutati o homoseksualnosti

Za njemačke vlasti to nije dovoljan razlog da dodijele azil nekom Irancu. Šahroh Rejsi je 2002. došao u Njemačku. Dozvola boravka mu je produživana samo na po par mjeseci ili čak nedjelja. I tako sedam godina.

"Stalno ste u strahu. Uopšte ne osjećate pripadnost ovom društvu. Kao da nemate tlo pod nogama.“

Vlasti su obično podozrive prema ovakvim podnosiocima molbi za azilom. Osim toga, onaj ko traži azil, u vrlo je neprijatnoj situaciji, jer nekom službeniku koji mu je potpuno stran mora da iznosi dio svoje intime. A to im najteže i pada, jer su u svojoj zemlji naučili samo jedno: kako ne govoriti o homoseksualnosti. A onda ovdje moraju da popunjavaju zahtjeve i da pred nepoznatim ljudima govore o tome i to detaljno.

Poslije sedam godina, Šahroh je dobio dozvolu trajnog boravka u Njemačkoj. Namjerava da se angažuje na pomoći izbjeglicama, ali i iranskim homoseksualcima.

Autor: Ina Rotšajd / Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić