Hrabrost koja ostaje zauvijek
7. septembar 2010Kakvu vrijednost u našem društvu ima građanska hrabrost, pitanje je koje u svom komentaru postavlja list Die Welt. „U slučaju smrti Dominika Brunner prije skoro godinu dana Sud u Muenchenu dao je jasan odgovor: Onaj ko dovede do smrti jednog čovjeka, koji je želio zaštiti druge osobe, jest i ostaje ubojica. Sud je ignorisao pokušaje odbrane da od počinitelja ovog djela na određeni način naprave žrtve. Presuda nije samo ispravna, nego je i pravedna. Ona je bazirana na dvije činjenice. Prva: Ni jedan počinitelj krivičnog djela nema pravo da ga oslobode odgovornosti zato što žrtva, u ovom slučaju tragično preminuli Brunner, nije bio zdrav već je imao srčanu manu. Drugo: Udarac u samoodbrani može biti opravdan. Presuda također zbog poruke koja se njome šalje cjelokupnom društvu nije za potcjenjivanje. Građanska hrabrost, koja predstavlja jednu od bitnih komponentni koje garantiraju očuvanje sistema vrijednosti u društvu, predstavlja dragocjeno i rijetko dobro. Mi bismo trebali odati počast svakome onom ko skupi tu hrabrost bez toga da mu je to propisala država i ko se na to odluči i po cjenu vlastitog života. Dominik Brunner je svojim nesebičnim djelom u tom smislu postavio standarde,“ komentira list Die Welt.
Ne(dovoljan) znak protiv nasilja
„Sud u Muenchenu je u procesu zbog smrti menadžera Dominika Brunnera izrekao neobično oštru kaznu optuženim napadačima. Visoka kazna pokazuje da naše društvo ne želi tolerirati sirovo nasilje. Tokom trajanja postupka u određenim momentima sve je izgledalo potpuno drugačije,“ smatra list Volksstimme.
Frankfurter Allgemeine Zeitung pak smatra da presuda nije dovoljan znak protiv nasilja:
„Presuda je jasan signal da nećemo trpiti brutalno nasilje,“ rekao je ministar unutarnjih poslova Bavarske. Zaista? Naravno da je Brunnerovo zauzimanje za ugroženu djecu nemoguće dovoljno nahvaliti, a posebno ne jer je on to platio svojim životom. No, ovdje je riječ o tome da političari zahtijevaju i hvale građansku hrabrost, a da istodobno njihova odgovornost u javnom životu odavno nedostaje. Policajac je iz javnog prostora značajno nestao. Na policajca se više ne gleda kao na prijatelja i pomagača. Posljedica toga je uvođenje više video-nadzora. Dobar, stari zaštitnik više ne postoji. I nije samo Brunner taj koji je trebao njegovu pomoć,“ smatra komentator Frankfurter Allgemeine Zeitunga.
Autor: Zorica Ilić
Odg. urednik: Jasmina Rose