Hrastovi iz hladnjaka

Ni stručnjaci za klimu ne mogu točno predvidjeti, što će se događati u budućnosti, ali moguće je da će već negdje oko 2080. u nekim dijelovima Njemačke vladati klima kakva se danas može naći na Mediteranu, dakle sa mnogo manje oborina i uz više temperature. Što će to značiti za ovdašnje biljke? Hoće li se "preseliti" na sjeverna, hladnija područja - ili će prije toga izumrijeti?

Drveće nema noge

Sylvie Herrmann i Stefan Klotz iz Centra za istraživanje okoliša Helmholtz u Halleu su znanstvenici koji dobro znaju što znači strpljenje. Kod biljaka vrijede druge vremenske odrednice nego kod ljudi i dok se u 100 godina promijene čitave generacije znanstvenika, za jedan hrast je to tek dio njegovog života. Kad se postavi pitanje, kako će na drveće utjecati klimatske promjene, ne treba biti baš veliki stručnjak da bi se znalo kako jedna bukva ne može tek tako uvući svoje korijenje i "odšetati" na mjesto koje će joj klimatski više odgovarati.

Ali ovi doktori znanosti mogu satima objašnjavati složene odnose između biljaka i drveća sa kukcima i pticama koji žive od drveća i od kojih i drveće ima korist, ali doista nije lako dati odgovor, koji ekološki sustav će se uspjeti prilagoditi - a koji ne. Jer kako objašnjava Stefan Klotz, neki leptiri neće imati nikakvih problema i s toplijom klimom, ali ako nestane drvo na koje stavljaju svoje ličinke, onda će i ti leptiri izumrijeti.

Stablo koje nerado odaje svoje tajne

Sylvia Herrmann u svom laboratoriju ima čitav niz hladnjaka. Bolje rečeno, ti uređaji izgledaju kao hladnjaci, ali ovdje služe kao kontrolirano okružje u kojem se uzgaja drveće. U ovom laboratoriju su ponosni što su u tim komorama na stotine izdanaka hrasta. Jer to je drvo koje je osobito teško proučavati, ne samo zbog njegovog izuzetno dugog životnog vijeka, nego i zato što nerado raste u laboratoriju. Mnogi znanstvenici zato se radije bave manje zahtjevnim drvećem poput jablana, ali u Halleu su čitave baterije teglica baš s hrastovima.

"Imaju već lijepe, zelene listove, ali u ovoj fazi još nemaju korijenje", objašnjava znanstvenica detalje izdanka hrasta velikog tek nekoliko centimetara. Za nekoliko tjedana će izdanci biti presađeni na tlo gdje će moći razviti i korijenje, a onda počinje i pravo istraživanje. Kako će, na primjer, hrastovi podnijeti neobično hladno ljeto? Rasvjeta u komorama  ostaje duže upaljena i prilagođava se ljetnim danima, ali temperatura ne prelazi 17 stupnjeva Celziusa. I doista, hrastovi reagiraju tako da im lišće počinje žutjeti kao u jesen, mnogo ranije nego što bi trebalo.

"Nemoguće" promjene u njemačkim šumama

Baš zbog tog dugotrajnog prirodnog procesa ni znanstvenici ne žure sa zaključcima. U svakom slučaju su i u prirodi primijetili da neka stabla iste vrste podnose razlike u vlazi i temperaturi mnogo bolje nego druga. Što je tome razlog? U laboratoriju se redovito uzimaju i genetski uzorci biljaka jer se ne zna niti postoji li možda neki "gen za temperaturu"?

U svakom slučaju, znanstvenici su prilično sigurni da će se struktura šuma kakve danas poznajemo, promijeniti. Neko drveće će uginuti, osobito ako klimatske promjene budu tako brze kako najavljuju ekolozi i klimatski stručnjaci. Jer nema baš nikakve šanse da u samo jedno stoljeće, prirodnim putem, to drveće s obronaka Alpa nađe utočište više stotina kilometara sjevernije u podneblju koje će ostati dovoljno hladno. Tako Klotz procjenjuje da će do 2080. u najgorem slučaju, 50% stabala u šumama biti druge vrste nego što je danas.

Jer se već događaju "nemoguće" promjene: u Njemačku su svojedobno mnogi s odmora na Mediteranu donijeli izdanak smokava - stabla za koje se nekad govorilo kako "mora vidjeti (Sredozemno) more da bi davalo plodove". Danas se i smokve i masline već mogu naći kako divlje rastu po Njemačkoj, a Klotz svjedoči kako je već na jugu Alpa vidio i palme koje su uspjele preživjeti i prezimiti u zaštiti hrastove šume.

Ugrožena smreka

Koliko god da još uvijek vlada spor, koliko je čovjek kriv za klimatsku promjenu, toliko je sigurno da je baš čovjek kriv što će na čitavim područjima nestati stabala. Jer nisu toliko ugroženi ni hrastovi, koliko neko zimzeleno drveće poput smreke. Nakon Drugog svjetskog rata su čitava područja zasađena stablima smreke koja je brzo rasla i stvarala drvo za građevinu u zemlji koja se obnavljala. Osobito na manje vlažnim, nizinskim područjima se vidi kako ta stabla već masovno gube iglice, postaju žrtve kukaca potkornjaka i konačno ugibaju.

Stručnjaci iz Hallea već dugo pokušavaju uvjeriti tamošnje stanovništvo da se tu malo toga može učiniti, jer je smreka već od početka bila loš izbor. Bilo bi mnogo bolje da su zasadili bukve, drveće koje se bolje "snalazi" u takvom podneblju. Ali i kod savjeta, što činiti, znanstvenici moraju dobro razmisliti. Jer, previše je nepoznanica, ne samo o biljnom i životinjskom svijetu, nego i kako će se vrijeme promijeniti. Već se vidi mnogo više oluja, razdoblja obilnih padalina koje potkopavaju šumsko tlo, ali i razdoblja snažnih vjetrova koji obaraju drveće.

Zapravo jedini savjet koji mogu dati jest da, osobito kod pošumljavanja, u šumi treba ostaviti da raste što je moguće više različitih vrsta drveća. Neka će se osušiti i nestati, ali ona koja će se prilagoditi, zauzet će njihovo mjesto. Stručno bi se to moglo nazvati "raspršivanje rizika", ali to nam jedino preostaje. Čak i ako se otkrije hrastov "gen za toplinu", potrajat će sigurno nekoliko stotina godina dok onda taj "super-hrast" ne zamjeni ona stabla koja će uginuti.

Autorica: Claudia Ruby / Anđelko Šubić

Odg. urednik: Azer Slanjankić