1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Hronologija spora sa Iranom

Mirjam Gherke2. februar 2006

Iran se ubraja u grupu od preko 140 država koje su 1970 godine potpisale ugovor o neširenju atomskog oružja. Prema tom ugovoru, Iran kao i ostale zemlje potpisnice, ima pravo da atomsku energiju koristi u mirnodobske svrhe. No, u jedanaest atomskih postrojenja, od kojih se većina nalazi na sjeveru zemlje, proizvodi se plutonium koji se koristi za izradu atomskog oružja. To su procjene SAD i Međunarodne agencije za atomsku energiju.

https://p.dw.com/p/AQMp
Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedzad
Iranski predsjednik Mahmud AhmadinedzadFoto: dpa

Konflikt koji bi se u martu mogao naći na stolu u Vijeću sigurnosti UN počeo je u augustu 2002. godine kada je jedna iranska opoziciona grupa u egzilu izvjestila da u gradovima Natanu i Asraku postoje postrojenja u kojima se vrši obogaćivanje uranom. Nakon toga je Međunarodna agencija za atomsku energiju naložila inspekciju ova dva postrojenja i zaključila da je Iran prekršio ugovor o neširenju atomskog oružja kojim je predviđeno da obogaćivanje uranom služi isključivo za proizvodnju energije.

Od Teherana je nakon toga zatraženo da objavi sve detalje razvoja svog atomskog programa. Evropska trojka koji sačinjavaju Njemačka, Francuska i Velika Britanija pregovaraju sa iranskim vodstvom o zaustavljanju atomskog programa.

Iran popušta pod međunarodnim pritiskom i u oktobru 2003 godine nagovještava da će okončati nuklearni program obogaćivanja urana. U decembru Iran potpisuje dodatni protokol ugovora o neširenju atomskog oružja i pristaje na nenajavljene inspekcije svojih nuklearnih postrojenja.

2004 godine ova zemlja se međutim ne pridržava rokova koji su nametnuti od Međunarodne agencije za atomsku energiju, a u okviru kojih su trebali biti objavljeni planovi razvoja nuklearnog programa.

Od tog trenutka eskalira spor između Irana i Zapada: dogovor iz oktobra 2003 godine vezan za obustavu iranskog atomskog programa Teheran dovodi u pitanj.e Nakon toga, Međunarodna agencija usvaja rezoluciju u kome se Iran poziva da prekine svoje postupke. Odgovor iz Teherana u februaru 2005. godine je jasan: tadašnji predjednik Mohamed Khatami izjavljuje da ni jedna iranska vlada neće odustati od razvoja atomskog programa. Dalji pregovori između EU i Teherana protekli su bezuspješno.

U junu prošle godine na predjedničkim izborima pobijedio je ultrakonzervativni gradonačelnik Teherana Mahmud Ahmadinedzad koji je ponovio izjave svog predhodnika Khatamija.

U augustu 2005 godine u pogon je stavljena atomska elektrana Isfahan. Iran odbija ponudu EU da prihvati ekonomsku pomoć i odrekne se obogaćivanaja urana. EU i SAD potom predlažu da se obogaćivanje uranom vrši u Rusiji. Teheran i ovu ponudu odbija. Novi razgovori o toj mogućnosti trebali bi početi sredinom februara.

Kada je 10. januara otpečačena nuklearna elektrana u Natanu EU objavljuje da su pregovori sa Iranom završeni i zahtijeva uključivanje Vijeća sigurnosti.

30. januara ministri vanjskih poslova pet stalnih članca Vijeća sigurnosti i Njemačke postižu dogovor da po drugi put zajednički pokušaju pronaći rješenje u ovom sporu. Ovaj put se čak i Rusija i Kina slažu sa prijedlozima da se cijeli problem iznese pred Vijeće sigurnosti. Prije toga će međutim Međunarodna agencija za atomsku energiju 6. marta, podnijeti novi izvještaj o aktuelnom stanju.