„Htjeli smo da se borimo protiv nevjernika“

Abu i Gerdare nisu njihova prava imena. Razočarani su. Više su očekivali kada su se priključili ekstremističkoj paravojsci Al Šabab, koja podržava Al Kaidu. Obojica potiču iz regiona Donjeg Šebelija na jugu Somalije, gdje se vodi rat. To područje važi za glavno uporište Al Šababa. „Mi hoćemo jednu islamsku državu. Al Šabab se bori protiv demokratije, kako bi se ostvarila Božija riječ. Zato sam se priključio pokretu“, kaže Gardere.

Ovaj čovjek se bliži pedesetoj godini, ima dvije žene i osmoro djece. Nosi žutu molitvenu kapu i tamne sunčane naočare. Na sredini čela ima tamnu fleku od isušene kože – statusni simbol posebno fanatičnih muslimanskih vjernika. Bivši učitelj kaže da se ekstremistima priključio 2008. godine, kada su etiopljanske snage najavile borbu protiv terorizma. U međuvremenu je u zemlji stacionirano 22.000 vojnika Afričke unije.

Abu i Gerdare morali su da pređu veliki put kako bi govorili za DW. Važno im je, kažu, da se čuje njihova priča. „Postoje različite državne forme poput demokratije ili vojne diktature. Ali sve njih su stvorili ljudi. Samo islamska država se bazira na Božjoj riječi. Bog je jedini princip i muslimani su obavezni da slijede Božju riječ“, kaže Gardere.

Ubijeni civili

Da li Alah naređuje postavljanje bombi pod automobile? Da li šalje napadače-samoubice u somalijske gradove kako bi ubijali civile? Gardere zastaje sa odgovorom i gleda u zemlju: „Nasilje je glavni razlog zašto smo napustili pokret. Mi smo željeli da se borimo protiv nevjernika, protiv onih koji vrše invaziju na Somaliju, za islamsku državu. Ali na tome se danas ne radi. Danas taj pokret ubija civile. To ne podržavamo.“

Gardere kaže da je prošle godine napustio radikalne islamiste, poslije osam dugih godina, tokom kojih je Al Šabab izvršio mnoge terorističke napade u Somaliji, Keniji i Ugandi. Zašto je toliko dugo oklijevao sa odlukom? „Redovno smo imali seminare. Tamo su nam objašnjavali svoje ideje, uvjeravajući nas uvijek iznova da su promjene kroz Božju riječ moguće. Vjerovali smo u bolju budućnost i bili smo strpljivi. Ali bolje nije bilo.“

Abu također vjeruje u kalifat. On se Al Šababu priključio 2011. godine. Tada je velika glad zahvatila Somaliju. Više od 250.000 ljudi je izgubilo život, mnogi su umrli od kolere. „Od moje učiteljske plate tada nisam mogao da prehranim porodicu. Ja sam prije svega iz ekonomskih razloga pristupio pokretu, jer sam želio da zaradim više novca.“

Ali bio je i jedan drugi razlog, dodaje Abu: „Najveći broj mladih iz mog sela već su bili u Al Šababu. Oni su vršili pritisak i ponašali su se kao vođe koji su i nama starijima izdavali naređenja. Htio sam da učinim nešto protiv toga.“

Porezi za Al Šabab

Abu i Gardere kažu da su samo kratko vrijeme koristili oružje. Da li su ubijali, to ne kažu. Kasnije su bili angažovani u poreskoj upravi islamističke milicije. „Al Šabab od stanovništva zahtjeva plaćanja poreza. Za kuću, zemlju, djecu. Traže novac, ukoliko želiš da školuješ dijete, oko pet dolara mjesečno“, govori Abu. Loše se osjećao kada je morao to da naplaćuje. „Lično od toga ništa nisam dobio. Zaista sam se nadao da će mojoj porodici finansijski bolje biti pod Al Šababom, ali to nije bio slučaj.“

Abu ima 45 godina i otac je četvero djece. Napustio je teroriste 2015. godine. U područjima pod kontrolom islamista, kaže, život je bio „mirniji i sigurniji naročito za žene“. Konzumiranje droge i alkohola bilo je strogo zabranjeno. „Ljudi vjeruju u Al Šabab zato što je vlada loša. Oni vjeruju da vladina vojska pljačka, ubija i siluje“, kaže Abu. „Al Šabab nikada ne ubija na svom području.“

Somalija je jedna od deset zemalja koje su najteže pogođene terorizmom. Prema globalnom indeksu terorizma, između 2006. i 2015. godine u terorističkim napadima je stradalo skoro 4.000 ljudi.

Jedno ostaje protivriječno u razgovoru sa Abuom i Gardereom. Obojica neprestano izbjegavaju da govore o svakodnevnom teroru. Obojica su razočarani islamisti, koji još uvijek priželjkuju božju državu, u kojoj umjesto pravne države postoji šerijat. Ali obojica kažu da žele da daju šansu novoj vladi. Nijedan ne govori loše o povećanom vojnom angažmanu SAD u Somaliji, i pored napada specijalnih snaga i borbenih dronova od kojih su već stradali i civili.

Klanska politika

„Al Šabab je podijeljen“, kaže Abu. Mnoge vođe su oportunisti kojima su – kao i vladi – važni samo novac i vlast. „Te vođe sakupljaju novac u područjima u kojima se bore. Ali taj novac ne ostaje tamo, već ga šalju u područja iz kojih dolaze, svojim klanovima. Al Šabab jednako kao i vlada sprovodi klijentelističku politiku.“

Od februara zemlja ima novog predsjednika čija vlada od Somalije želi da stvori demokratsku, federalnu državu. Terorizam i nasilje klanova trebalo bi da odu u zaborav. Veliku podršku, vojnu i finansijsku, vlada dobija iz inostranstva.

Već gotovo tri decenije Somalija nema nacionalnu vladu. Mnogo vremena će biti potrebno da se izgradi država koja funkcioniše. Ekstremisti iz Al Šababa su pod pritiskom, ali još uvijek su u stanju da izvrše kompleksne terorističke napade čak i u glavnom gradu Mogadišu. Abu i Gardere iz sigurnosnih razloga ne žive sa svojim porodicama. Nadaju se da će ponovo raditi kao nastavnici. Nadaju se i finansijskoj pomoći iz inostranstva zato što su napustili Al Šabab.