Humanitarne organizacije uče iz grešaka

Medijski izvještaji nakon neke katastrofe ili druge krize o radu humanitarnih organizacija nisu uvijek pozitivni. Često se kritikuje da je humanitarnim organizacijama potrebno previše vremena da pokrenu svoje 'humanitarne strojeve', da humanitarni radnici, ukoliko ih u krizom pogođenom području ima dovoljno, sav posao preuzimaju na sebe i da humanitarna pomoć ne stiže uvijek tamo gdje je najpotrebnija. I u aktuelnoj krizi na Filipinima koje je pogodio tajfun su se čuli kritični stavovi.

Ipak, humanitarne organizacije prihvataju kritiku i iz nje uče. U proteklih 20 godina se mnogo toga poboljšalo, kaže Dennis Dijkzeul, profesor za menadžment i upravljanje humanitarnim akcijama na Univerzitetu Ruhr u Bochumu: "Ono što sada bolje funkcioniše nego ranije su takozvani Joint Needs Assessments. To su analize onoga što je potrebno. Na tome zajedno rade Ujedinjene nacije (UN), nevladine organizacije, lokalne i vladine organizacije. Kada postoji jedna tako dobra analiza, postoji i više mogućnosti za inteligentniju saradnju."

On navodi da pomenute organizacije na taj način mogu podijeliti nadležnosti i izbjeći dvostruko obavljanje istog posla. U slučaju da se ne izvrši analiza onoga što je potrebno, humanitarna pomoć često ne ostvari svoj cilj. Primjer je pružanje pomoći u traženju nestalih, kaže Dijkzeul: "Većinu nestalih već prvi dan pronađu i spase susjedi ili članovi porodice. Prije nego na lice mjesta dođu spasilačke ekipe, lokalno stanovništvo obavi već mnogo posla. Pružanje pomoći koje vrše spasilačke ekipe je sigurno dobronamjerno ali je skupo je i donosi relativno malo."

Kvalitativni menadžment

Uopćeno gledano, radnici humanitarnih organizacija danas su mnogo bolje osposobljeni i obučeni nego ranije. U Njemačkoj se od 1993. na Ruhr univerzitetu može magistrirati u oblasti "humanitarna pomoć". Uvedeni su bolji standardi za medicinske i prehrambene pakete. Tako su naprimjer u medicinskom paketu sadržani lijekovi koji ublažavaju bolove, antibiotici, injekcije i neki hirurški instrumenti.

Prehrambeni paketi sadrže namirnice koje imaju najmanje 2.100 kalorija. Tu su i priručnici koje su humanitarne organizacije razvile nakon rata u Ruandi, a u kojima je pored ostalog opisano kako se može sagraditi privremeni smještaj ili ambulante za pružanje prve pomoći.

Unni Krishnan iz humanitarne organizacije Plan International koja prije svega prikuplja pomoć za djecu, kaže da je u vanrednim situacijama vrlo važno i mnogo efikasnije, ako se u pružanje pomoći direktno uključi lokalno stanovništvo. "Dok stigne međunarodna pomoć, prođe dosta vremena. Od ključnog značaja je da prvih dana nakon katastrofe, ljudi sami sebi mogu pomoći."

Autori:Jennifer Fraczek/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose