I biskupe se otpušta, zar ne?

"Ne događa se rijetko, kao što se obično misli, da neki biskup bude smijenjen", kaže Horst Herrmann, umirovljeni bivši svećenik, teolog i sociolog, koji je napustio Katoličku crkvu, a danas živi u malom mjestu na Bodenskom jezeru. Neki su smijenjeni zbog alkoholizma, drugi zbog tužbi oko nezakonite djece, neki opet zbog neispravnog trošenja novca. U proteklih desetak godina više od deset biskupa je ostalo bez svojih pozicija. U svijetu ima oko 5.000 biskupa.

Čak je i papa Franju o ovom kratkom razdoblju otkako je postao papa smijenio trojicu biskupa: peruanskog biskupa Guillerma Abanta Guzmana koji je do srpnja ove godine bio vojni ordinarij svoje zemlje te dva biskupa u Sloveniji, ljubljanskog nadbiskupa Antona Stresa i mariborskog nadbiskupa Marjana Turnšeka. Načelno nije lako, kaže Hermann u razgovoru za Deutsche Welle, navesti nekog biskupa da podnese ostavku, ako je u nečemu pogriješio. "Većinom ih se zamoli da sami podnesu ostavku ili zamole za razrješenje. To je najjednostavnije", kaže Hermann. Ali, ako biskup ne želi, stvar je puno teža, jer biskup nije jednostavno šef filijale neke rimske tvrtke. "Njega se smatra nasljednikom apostola", kaže profesor teologije Hermann.

Spektakularni slučajevi

Među brojnim slučajevima biskupa koji su morali napustiti svoju dužnost ima nekoliko istaknutih. "Tu je primjerice varšavski biskup Pjotr Jarecki, koji je zbog vožnje u pijanom stanju završio u zatvoru." U listopadu 2012. je Jarecki stavio svoju službu na raspolaganje. Veliku pozornost je izazvao slučaj augsburškog biskupa Waltera Mixe. Njemu je predbačeno da je maltretirao djecu u jednom internatu te da je mimo namjene trošio crkveni novac. Osim toga drugim biskupima je već odavno bilo poznato da je Mixa bio alkoholičar. Bivši biskup australskog Toowoomba-a William Martin Morris ogriješio se samo o crkvene propise. On se javno zalagao za ređenje žena za svećenice. U svibnju 2011. je Vatikan objavio da je Morris razriješen dužnosti.

Biskup se ostaje doživotno

Ako neki biskup podnese ostavku to ne znači da gubi i druge crkvene dužnosti. "To je jedna posebnost crkvenoga prava i katoličke dogmatike, on ostaje doživotno biskup", objašnjava Horst Hermann. Za biskupa čovjek biva posvećen, taj sakrament je nepovratan kao i svećeničko ređenje. Zbog toga, primjerice, i smijenjeni biskupi ultrakonzervativnog Bratstva sv. Pija i dalje mogu zaređivati svećenike. A u krajnjem slučaju mogli bi zaređivati i biskupe. "Ako biskupi Bratstva sv. Pija jednog dana kažu, izumrijet ćemo ako nemamo novih biskupa, oni mogu bez poteškoća, iako je to protivno Vatikanu, polaganjem ruku zaređivati nove biskupe", objašnjava Hermann. Takva stvar se već jednom dogodila. Osnivač Bratstva sv. Pija, biskup Marcel Lefebvre protiv izričite volje Vatikana je 1988. za biskupa zaredio Richarda Williamsona, koji niječe postojanje holokausta. Lefebvrea je 1976. suspendirao papa Pavao VI. I svoja biskupska primanja smijenjeni biskupi i dalje dobivaju dok su živi. Nakon smjene dobivaju biskupsku mirovinu, koju u Njemačkoj čak plaća država.

"Tebartz-van Elst ne može nego podnijeti ostavku"

U slučaju limburškog biskupa Franza-Petera Tebartz-van Elsta još nije jasno hoće li podnijeti ostavku. Ako on to ne učini, papi će biti teško suspendirati ga, smatra Horst Hermann. Drukčije misli Ingo Brüggenjürgen, glavni urednik katoličke radio-postaje u Kölnu, Domradio. "Papa je vrhovni poglavar crkvene države. On na kraju krajeva može u Crkvi učiniti sve što želi." Po njegovom mišljenju, sigurno je da će limburški biskup biti razriješen dužnosti, na ovaj ili onaj način. "Ono najvažnije što je potrebno biskupu je povjerenje. On ga više nema. Zato Tebartz-van Elst nema druge mogućnosti nego podnijeti ostavku."

Autor: Günther Birkenstock / Anto Janković

Odgovorni urednik: Svetozar Savić