1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

I gle čuda, Crna Gora konačno u finalu!

Jakov Leon7. maj 2014

Svi oni koji na samo pominjanje Evrovizije prevrću očima, zapravo je pomno prate. Jer ko još može da odoli takmičenju, o kojem svi sve znaju. Navode kako je predvidljivo i namješteno, a na kraju uvijek bude drugačije.

https://p.dw.com/p/1Buz8
Tim iz Crne Gore sa predstavnikom Sergejem Ćetkovićem
Tim iz Crne Gore sa predstavnikom Sergejem ĆetkovićemFoto: EBU

Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije sve je moguće! Sinoć se to po ko zna koji put još jednom potvrdilo – već u prvoj rundi evrovizijskog odmjeravanja snaga u “muzičkoj djelatnosti” je to (na više miliona evra vrijednoj sceni) pokazalo 37 zemalja učesnica starog kontinenta.

Svima je na tom prestižnom takmičenju, koje svake godine u međuvremenu prati oko 180 miliona gledalaca, navodno oduvijek sve bilo kristalno jasno ili previše izvjesno, a nerijetko i nepošteno. Čak i pod pretpostavkom da je zaista tako, činjenica da dvočasovni TV šou (gledaniji i od dodjele Oskara i finala američkog Prvenstva u fudbalu zajedno) prati cijela Evropa, govori u prilog tezi da je Evrovizija na prvom mjestu zabavni program za cijelu porodicu.

10 finalista nakon sinoćnje prve polufinalne večeri
10 prvih finalista nakon sinoćnje prve polufinalne večeriFoto: EBU

Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za Crnu Goru

I sinoć je, 6. maja, pred ekranima, bilo da su to televizijski ekrani ili računarski monitori, sjedilo više desetina miliona gledalaca, čak i u onim državama koje ne učestvuju, ne bi li, kao prvo, vidjeli na šta su to Danci potrošili ogromne sume novca i kakav su koncept za sučeljavanje izvođača i pjesama, koje traje već 59 godina, za ovu godinu osmislili.

Sasvim dovoljan razlog za praćenje TV programa Evropske radiodifuzne unije (EBU) u visokoj rezoluciji, čija je realizacija iz godine u godinu sve kompleksnija. Ali to nije i jedini razlog. Za gledaoce sa prostora Zapadnog Balkana sinoć je jedino poznato lice bilo, u regionu prilično poznata crnogorska pop zvijezda Sergej Ćetković. I gle čuda, baš te godine, kada su i Srbija i Hrvatska, a još prošle godine i BiH, odlučile da se povuku, Crnogorcima po prvi put u sedmogodišnjoj evrovizijskoj istoriji (šest učešća od obnavljanja nezavisnosti), polazi za rukom da uđu u veliko finale. “Za Crnu Goru je to bio težak zadatak, tako da je sve ovo, kako mi to u šali volimo da kažemo, mali korak za čovječanstvo, ali veliki za Crnu Goru”, rekao je Ćetković po završetku prve polufinalne večeri.

Sergej Ćetković
Sergej Ćetković je svojom pjesmom uspio ući u finaleFoto: EBU

Osnovno evrovizijsko pravilo je da “pravila nema”

I sada će svi oni, koji decenijama pričaju o tome kako na Evroviziji nema objektivnosti i logike, jer se glasovi isključivo razmjenjuju sa susjedima, morati da se „poklope ušima“. Ta računica je (i ranije, u više navrata) jednostavno pala u vodu. Čak se ne može govoriti ni o bilo kakvom presedanu. Jer je od 16 polufinalista u sinoćnjem, prvom dijelu takmičenja, mjesto u finalu obezbijedila čak i predstavnica isto tako malog San Marina, Valentina Moneta, kojoj je ovo treće zaredom učešće na Evroviziji.

Tako je još jedna duboko ukorijenjena teza kako su gledaoci željni novih lica, svježih ideja i autora, ostala da visi. Ipak, priča o Evroviziji znatno je kompleksnija od naizgled veoma jasnog koncepta zabavnog programa za široke narodne mase. Naravno da u svemu tome ima i politike i marketinških trikova, pa tako i pokušaja manipulacije u sistemu glasanja. Toga je uvijek bilo i na tom planu se teško nešto može promijeniti. Ustalom, da li bi evrovizijsko takmičenje uopšte toliko dugo potrajalo da nije bilo svog tog folklora, koji nas je oduvijek istovremeno i privlačio i nervirao?!

Stoga i ne čudi reakcija publike sinoć u areni, koja je u trenutku saopštavanja rezultata glasanja žustro negodovala zbog ruskog ulaska u evrovizijsko finale. Ukrajinsku predstavnicu, Mariju Jaremčuk, provokacije novinara - kojih je proteklih dana u Kopenhagenu bilo u par navrata - nisu pretjerano uzbudile. “Zahvalni smo cijeloj Evropi na podršci i na ulasku u finale. Ima važnijih stvari od politike i mislim da Evrovizija može mnogo više da doprinese zbližavanju ljudi, nego politika”, kazala je ukrajinska predstavnica.

Marija Jaremčuk, predstavnika Ukrajine za vrijeme performansa na bini
Marija Jaremčuk, predstavnika UkrajineFoto: Thomas Hanses/EBU

Najveći favoriti: Jermenija i Švedska

Poziciju u finalu osigurali su još izvođači iz Mađarske, Jermenije, Azerbejdžana, Švedske, Holandije (koja je poslije niza godina po drugi put zaredom uspjela da se kvalifikuje) i Islanda, koji je još uvijek bez pobjede, ali sa dva druga mjesta. U četvrtak, 8. maja, iz B&W arene u glavnom gradu Danske biće emitovano drugo polufinale, takođe sa 16 takmičarskih kompozicija. Osigurano mjesto u samom finišu 10. maja imaju Njemačka, Italija, Španija, Francuska i Velika Britanija, koji su najveći finansijeri evrovizijskog takmičenja, ali i Danska, kojoj je pobjedu prošle godine donijela Emeli de Forest.

Emeli de Forest na bini u Švedskoj prošle godine
Emeli de Forest je Eurosong dovela u DanskuFoto: picture-alliance/dpa

Do početka 59. takmičenja za Pjesmu Evrovizije glavni favoriti za pobjedu bili su: Jermenija, Švedska i Velika Britanija. Nakon imenovanja prvih deset finalista taj se redoslijed, ako je suditi na osnovu kladioničarskih prognoza, djelimično promijenio. Najveće izglede za pobjedu ima 29-godišnja Sana Nilsen iz Švedske. Dok se Crna Gora trenutno nalazi na 24. mjestu. Ipak, taj „odnos snaga” će se promijeniti onog trenutka kada budu bili poznati i preostali finalisti. Strasni zaljubljenici u ovo takmičenje vjeruju da bi Evrovizija naredne godine mogla da ode u Mađarsku, koju predstavlja Andras Kalaj Saunders, ili Jermeniju, čiji je predstavnik Aram MP3.