I komunisti su zabranjivali nikab

Šesnaestogodišnja Melisa Kartalova se upustila u veliki rizik: prije nekoliko dana je izašla iz kuće sa nikabom preko lica i odmah ušla u automobil jednog rođaka. Kratko nakon toga su automobil zaustavili policajci, a Melisu su odveli na policijsku postaju.

Prije otprilike mjesec dana je Pazardžik, bugarsko mjesto kod Plovdiva na putu prema Sofiji, je uvelo zabranu nošenja vela koji pokriva lice. Doduše, takva zabrana je postojala još za vrijeme komunizma u Bugarskoj, ali je u devedesetima sa demokracijom došla i sloboda da se nose i nikabi. Ali sad je opet zabranjeno nošenje takvih marama koje prekrivaju čitavo lice osim očiju, a prekršiteljice se kažnjavaju globom od, preračunato čak 150 eura. U ponovljenom slučaju mogu biti kažnjene i sa 500 eura, više nego što mnogi u Bugarskoj zarađuju za čitav mjesec.

A nevolje Melise su tek počele kad je odvedena na policijsku postaju: "Tamo su tražili da skinem moj nikab." Kaznu je platila i jedva može govoriti od sramotnog iskustva da je morala pokazati lice samo muškim policajcima u postaji. To je ciljano ponižavanje, tvrdi četrdesetogodišnja Svetla koja sjedi uz Melisu u ženskom centru džamije Abu Bekr u Pazardžiku. Ukupno tridesetak žena iz njihove zajednice nose nikab kao i Svetla i Melisa, a već njih osam su morale platiti globu zbog toga, kažu nam žene koje nipošto ne žele biti fotografirane.

I muževi tjeraju žene da skinu nikab

Zapovjednik tamošnje policije Ivan Genčev ne želi niti potvrditi, niti zanijekati optužbe što se dešavalo na policijskoj postaji. "Poznajem tradicije, običaje, vjeru i život tih ljudi. Ali o tome ne želim dati nikakav komentar", kaže nam policijski službenik.

U romskom naselju Pazardžika živi oko tridesetak tisuća ljudi i dvije trećine njih, kako sami tvrde, su muslimani turske manjine. Njihova džamija, Abu Bekr je postala poznata u čitavoj Bugarskoj u jednom procesu protiv 14 dušebrižnika koji su tamo propovijedali i koji su optuženi za "širenje radikalnog islamizma".

Jedan od optuženih je i Ahmed Musa, suprug od Svetle i on već pola godine sjedi u istražnom zatvoru. Isprva ga je Svetla redovito posjećivala, ali sada više ne: "Na početku su to bile žene koje su provodile pretraživanje tijela (na ulazu u zatvor - op.pr.), ali sad su tamo samo muškarci", kaže nam Svetla. "Ne mogu si zamisliti skinuti nikab u njihovom prisustvu, da sad i ne govorimo da ih pustim da pretražuju moje tijelo. Dakle, moram ostati kod kuće."

Od kako je uvedena zabrana prekrivanja lica u javnosti, te žene Pazardžika ionako radije ostaju kod kuće. Čak i muževi ih u međuvremenu tjeraju da prestanu nositi takvo pokrivalo lica: "Jednostavno im je previše kada žene ne mogu odlaziti niti u kupovinu, niti voditi djecu u školu", objašnjava nam Svetla. "Može li se uopće tako živjeti kad vam pred vratima neprestance vreba policija?"

"Mogu nositi bilo što ispod marame"

Ipak, i među muslimanima tog bugarskog grada čuju se različita mišljenja. Vlasnik jedne kavane nam je kazao kako "nikad u život" neće shvatiti, zašto bi žene morale potpuno prekriti svoje lice. On jest musliman i njegova kavana je nedaleko od džamije Abu Bekr, ali on radije odlazi u drugu džamiju u središtu grada. A tamo, kaže nam, uopće niti nema "takvih stvari."

Da li onda opravdava zabranu nikaba? Sliježe ramenima i kaže: "Ma pustite ih da hodaju naokolo kako hoće." Dva brata, automehaničara u središtu grada, misle drugačije. Zabrana je mjera sigurnosti: "Kad netko tako hoda naokolo, može ispod toga sakriti bilo što. Bombe i takve stvari."

U Pazardžiku se također može vidjeti mnogo muslimanskih žena koje su obučene po zapadnoj modi. 32-godišnji hodža Ali Selim nam objašnjava kako se u Kuranu na dva mjesta spominje prekrivanje ženskog lica. Ali dva od četiri najvažnija tumača muslimanske svete knjige tvrde kako to ne znači da muslimanke moraju potpuno sakriti lice od neznanaca.

Ali i među tih dvadesetak tisuća muslimana Pazardžika očito su raširena različita tumačenja tog propisa. Jedino u čemu su složni jest sjećanje, što se u tom bugarskom gradu sve događalo sa muslimanskim običajima u nošenju odjeće. Za vrijeme komunizma u sedamdesetima je i islamska vjera bila "opijum za narod" i bilo kakvi običaji vezani uz vjeru nisu bili poželjni. Već onda su se feredže i nikabi sve rjeđe mogli vidjeti u gradu, ali tek u osamdesetima je uvedena zabrana "muslimanske odjeće u svim varijantama."

To se nije samo odnosilo na takve drevne ženske komade odjeće, nego je čak i muškarcima bilo zabranjeno da nose tradicionalna pokrivala za glavu na javnim mjestima. Slomom komunizma je i taj zakon prestao važiti, ali žene sa nikabom su se u Pazardžiku tek počele viđati sredinom devedesetih. Tada su Jašar Mustafa i Ahmed Musa, zajedno sa nekoliko susjeda, osnovali novu džamiju u gradu, baš tu džamiju Abu Bekr.

Ali kako nas u tom gradu uvjeravaju, feredže i nikabi su se i inače rijetko viđali u gradu, čak i prije policijske zabrane.