I Nijemci gastarbajteri?

Ponuda nemačkih televizijskih stanica trenutno je preplavljena dokumentarnim serijalima o iseljenicima. Prema podacima Saveznog ureda za statistiku samo je u 2007. 165.000 Nijemaca napustilo domovinu.

Aleksandra Esper morala je prije dvije godine da napusti dobro plaćeni posao, kako bi se brinula o svojim roditeljima. Ali, sada 42-godišnja preduzetnica želi ponovo da radi – i to puno radno vrijeme. Zato se i prijavila da traži posao u Agenciji za zapošljavanje. Međutim, njen profil ne prolazi na domaćem tržištu. Dovoljan razlog da Aleksandra počne da razmišlja o inostranstvu.

„Voljela bih da se oprobam na inostranom tržištu rada, jer osjećam da na neko vrijeme moram da napustim Njemačku.“

Želim da idem u zemlju u kojoj se govori njemački

Aleksandra Esper posjetila je manifestaciju u organizaciji Agencije za zapošljavanje u Bonu na kojoj se informisala o mogućnostima zapošljavanja u inostranstvu. U saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni Vestfaliji jednom mjesečno različiti gradovi nude tu mogućnost.

Interesovanje za posao u inostranstvu je poslednjih godina naglo poraslo, kaže Ditmar Slupinski. On je šef tima Centralne agencije za zapošljavanje iz Dortmunda za posredovanje pri zapošljavanju stručnjaka u inostranstvu. Prošle godine, uz njegovo i posredovanje njegovog tima, 9.500 osoba našlo je posao u inostranstvu. Većina njih dolazi iz građevinske i metalurške industrije, hotelijerstva i ugostiteljstva.

„Glavni cilj naših mušterija jeste Švajcarska. Slijede Austrija i Holandija, pa Danska i Velika Britanija“, kaže Ditmar Slupinski.

I Edgar Šmic želi u Švajcarsku. 44-godišnji njegovatelj želi da radi u zemlji u kojoj se govori njemački. „Više mi odgovara ako znam jezik zemlje u kojoj radim, a i već sam ranije kao turista bio u Švajcarskoj.“

Emirati su budućnost

Najviše iseljenika se odlučuje za Evropsku uniju, što se da objasniti povezanošću socijalnih i osiguravajućih sistema na starom kontinentu. Unutar Evropske unije daleko je jednostavnije koristiti usluge zdravstvenog i socijalnog osiguranja, kaže Ditmar Slupinski. Osim toga, građanima EU nije potrebna boravišna i radna dozvola. Ali, i pored svega, interesovanje iseljenika nije ograničeno samo na Evropu – tu je i vanevropsko inostranstvo. Kanada je ispred Sjedinjenih Američkih Država, slijede Australija i Novi Zeland.

Aleksandra Esper sebe opisuje kao samostalnu i aktivnu osobu. Ona želi da upozna sasvim drugačije inostranstvo. „U mojim očima su baš Ujedinjeni Arapski Emirati budućnost. Upravo se bavim filtriranjem informacija kako bih vidjela da li postoji šansa da kao žena dobijem posao u turističkoj branši.“

Aleksandru su prijatelji pozvali da posjeti Emirate i upozna zemlju. Kaže da je već dobila nezvaničnu poslovnu ponudu. Posao će prihvatiti, ukoliko ispunjava njena očekivanja. Ona želi da iz Njemačke ode na duže vrijeme.

Baš kao i Edgar Šmic. „Moja životna saputnica radi kao socijalni pedagog, te zajednički želimo da se oprobamo u inostranstvu. “Edgar za njegovatelje vidi veće šanse u Švajcarskoj i Austriji nego u Njemačkoj. Plata je prikladnija, uslovi za rad povoljniji. U Njemačkoj ima mnogo rada po smjenama“, kaže Edgar Šmic.

A za Aleksandru Esper novac ne igra presudnu ulogu. „Kada imate odgovoran posao, kao što sam ja imala, onda je plata, pod znacima navoda, od drugorazrednog značaja, jer životni standard nikada nije bio problem.“ Mnogo važnije za Aleksandru jeste to da je posao interesuje i pričinjava joj zadovoljstvo – svejedno gdje radila, u Njemačkoj ili inostranstvu.