I roze je za dječake...

Prodavačica i vlasnica berlinske knjižare za djecu „Libele“ Inga Karbštajn pomalo rezervisano izvlači jednu knjigu sa police. „Zaista sam bila šokirana kada sam vidjela ovo izdanje. Kič sa neviđeno trivijalnim ilustracijama: roze i ružičasto-zlatne zvjezdice, ponegdje se nađu i srebrne. Tu su i konji, ali nisu lijepo ilustrovani nego izgledaju banalno. Na početku sam zaista bila šokirana. Još mi nije uspjelo da pročitam jednu takvu knjigu, ali sam primjetila da veliki broj djevojčica vole ovo izdanje“, kaže Inga Karbštajn .

„Sternenschweif“ ili „Zvjezdani rep“ - tako se zove obožavana lektira koju prodaje Inga Karbštajn. Ona već četiri godine vodi knjižaru za djecu i omladinu u Berlinu. Police sa knjigama su sortirane sa puno ljubavi, od onih za malu djecu, za decu od osam godina, za djevojčice, za mlade…

„Klasična literatura za mlade je poprilično tamno dizajnirana, često sa monstrumima. Poneki dječaci rado čitaju ’Scream Street’ – 'Vrisak ulice’, na čijem omotu se nalaze mumije. Ta izdanja izgledaju avanturistički i namijenjena su dječacima“, objašnjava prodavačica.

Njoj nije baš prijatno dok iznosi te podatke. Međutim, to je njen posao i zna da tako funkcioniše prodaja knjiga. Ona često posmatra male kupce koji ciljano traže roze ili crno obojene omote.

„Ne želim da me vide sa tom knjigom“

Dizajn korica od suštinskog je značaja kod dečijih knjiga, čak više nego kod beletristike, kaže glavni urednik za književnost za djecu i omladinu u izdavačkoj kući „Hanzer“, Ulrih Šteriko Blume. „Roze je definitivno boja za djevojčice. Ako je knjiga sa tom tematikom, onda je sasvim u redu da je u roze boji. Ali, ako tu knjigu mogu da čitaju i dječaci, i ako primijetim da se unutra nalazi ružičasta, onda zahtjevam da se to promijeni. Može to nekome da se dopada i estetski je u redu, ali riječ je simboličnoj boji i dječaci kažu: 'Ne želim da me vide sa tom knjigom'“, kaže Ulrih Šteriko Blume.

Dječaci su važna ciljna grupa za izdavačke kuće iako statistika pokazuje da oni sve manje čitaju. Samo trećina mladih čitalaca su muškog roda. Upravo zbog toga u izdavačkim kućama razmišljaju na koji način da privuku tu publiku. Naravno da ukus roditelja igra veliku ulogu kaže, Inga Karbštajn.

„Nekoliko dječaka je došlo kod nas i tražilo knjige za djevojčice, ali roditelji su se žestoko pobunili zbog takvog izbora. Naš utisak je da je dječacima teško da se odluče i da se oni više prisiljavaju da čitaju samo određene knjige. To je ista priča kao sa oblačenjem. Sasvim mali dječaci rado bi nosili sjajne, roze cipele, ali ih nikad ne dobijaju“, kaže Inga Karbštajn.

Zastarela podjela na roze i plavo

Prodavačica Inga Karbštajn ponekad ne može da vjeruje do koje mjere je ukorijenjena polna podjela uloga, kada je o kupovini knjiga riječ. Ova tema je veoma zanima i upravo zato je bila šokirana kada je njena kćerka odabrala knjigu o princezama. Inga Karbštajn kaže da je sreća što su veoma često samo omoti knjiga u roze boji, dok su sadržaji prilično ubjedljivi.

Ipak, Regina Pantos, predsjednica Radne grupe za književnost za mlade, ne razumije zašto se izdavači odlučuju za simbolične boje. „Mislim da je strašno to da se literatura za djecu dijeli na plavu i roze boju. To je jednostavno zastarjelo. Roze knjige o princezama i plave o piratima – ta podjela počinje sa djecom od godinu dana. To je unazađivanje i to zaista ne mora tako da bude. Mislim da se radi o zabludi izdavača koji misle da treba da se posebno fokusiraju na polnu podjelu čitalaca. Nekada je to bilo drugačije, i opet će biti drugačije. Međutim, kada neko doživi uspjeh na tržištu sa knjigom za djevojčice koja ima roze omot, onda ga svi slijede“, ukazuje Regina Pantos.

Pri tom, izdavači knjiga za djecu i omladinu uopšte nemaju razloga da se tako ponašaju. Naime, prodaja knjiga za male čitaoce veoma je stabilna. Od cjelokupne zarade od prodaje knjiga, čak 15 odsto su knjige za djecu i omladinu. I to će sigurno tako biti i ubuduće, čak i ako izdavači odluče da se odreknu tih klišea.

Autorke: Nadine Vojcik / Željka Bašić-Savić

Odg. urednik: Svetozar Savić