I u Indiji se umire od hladnoće

Prave hladnoće još nisu nastupile, ali mnogi već strahuju koliko će žrtava odnijeti ova zima. Osobito jer mnoštvo ljudi u New Delhiju nema drugog izbora nego živjeti na ulici.

Među njima je i Manish Kangan, nadničar koji je prošle godine izgubio svog mlađeg brata. Dvadesetogodišnji Rajesh nije izdržao ciču zimu i preminuo je na ulici indijske metropole: "Nismo si mogli priuštiti javna privremena utočišta koja je otvorila gradska uprava", objašnjava Kangan. "Ako i nađemo posao, dnevnice su niske i ulica je bila naš jedini dom. On je umro od upale pluća, a ja nisam mogao učiniti ništa kako bih to spriječio."

Nažalost, Rajesh je samo jedna od brojnih žrtava - i njih ima sve više. Po informacijama policije New Delhija, od 2007. do 2011. je u pet gradskih okruga od posljedica hladnoće umrlo 6.861 osoba. Pretežno su to bili muškarci, ali među žrtvama je i 277 žena i 105 djece.

"To je tek vršak ledene sante. Niti jednu od nacionalnih i gradskih humanitarnih organizacija izgleda da uopće niti ne zanima sudbina beskućnika", objašnjava S. A. Azad koji pokušava pobuditi zanimanje javnosti za taj problem. Jer njemu se čini kako je stanje još i gore, obzirom da je teško moguće da sve žrtve dospijevaju u policijske statistike.

Utočišta se - ruše!

Prije dvije godine Vrhovni sud Indije je naredio svim saveznim državama da se pobrinu da se utočišta za beskućnike prestanu rušiti. Taj nalog je uslijedio pred proteklu zimu i nakon što je gradska uprava Delhija već srušila nekoliko takvih utočišta. Sud je naredio i "primjerene disciplinarne mjere" protiv gradskih službenika koji su naredili rušenje.

Uz mnogo truda, nevladine udruge za ljudska prava su otkrile da se ova sudska zabrana neprestance krši i da su i ove godine srušena i zatvorena mnoga utočišta. Ništa se nije organiziralo niti da bi sljedeća zima bila lakša za preživjeti - i baš niti jedan gradski službenik nije kažnjen zbog te prakse.

"Svako društvo, svaka nacija se mjeri na temelju načina kako se ono odnosi prema svojim najslabijim članovima", konstatira Ameeta Joseph iz Zaklade za posao i zajednicu. I zaključuje: Indija se tu pokazuje u sramotnom svjetlu: "Vlada mora hitno nešto učiniti kako bi zajamčila da se svi pridržavaju te sudske zabrane i kako bi se zaštitili beskućnici i osobito žene među njima."

Indijska obitelj na ulici

170 milijuna Indijaca "živi" u slumu

Indija je suočena i s drugim, ne mnogo manjim problemom: stanovnicima gradskih slumova čiji je život tek zrnce bolji nego život beskućnika. Broj stanovnika sirotinjskih predgrađa je upravo zastrašujući: od ukupno preko milijardu stanovnika, procjenjuje se kako 170 milijuna Indijaca živi u slumovima. To je 63% od svih stanovnika slumova u južnoj Aziji i 17% stanovnika sirotinjskih četvrti u čitavom svijetu.

Kada je riječ o beskućnicima, njih samo u New Delhiju ima oko 150 tisuća. Na žalost, u gradu ima samo 64 stalna i 54 privremena utočišta za beskućnike. Ali sva utočišta zajedno u najboljem slučaju mogu smjestiti tek svakog desetog beskućnika, oko 14 tisuća ljudi. To znači da se golema većina beskućnika mora sama snaći, kako će preživjeti i sljedeću noć.

"Nemamo izbora: ulica i vedro nebo je sve što znam u zadnje četiri godine", priznaje Razia Bhai. "To je borba ali sam do sada uspijevao preživjeti. Kako ću još dugo - to ne znam."

Službenih vladinih statistika o smrtnim slučajevima među najsiromašnijim Indijcima zapravo - uopće nema. Niti djelatnici humanitarnih organizacija se ne usuđuju uopće nagađati, koliko ljudi umire na ulicama Indije. Ipak, mnogi smatraju kako u Indiji ipak nije najveći problem hladna zima i smatraju kako ih mnogo više umire ljeti. Jer onda u Indiji traje sezona monsuna.

Autroi: Murai Krishan/Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić