Ibišević sanja o povrataku na teren

Rijetko je neko za kratko vrijeme oduševio njemačku fudbalsku javnost kao Vedad Ibišević. Malo je onih kojima gotovo svi navijači bez obzira na klupske boje, žele brži povratak na teren. Njegovi golovi su ih podsjetili na Gerda Milera, legendarnog njemačkog golgetera koji je postigao 365 golova za Bajern u 427 utakmica.

Vedad ustaje uz jednu bosansku pjesmu, koja ga budi oko pola osam, piše reporter Uwe Röser, koji ga je jedan dan „pratio u stopu“. Baš kao što su to, uglavnom neuspješno, pokušavali protivnički odbrambeni igrači.

Štake i lopta

„Nisam spavalica“ kaže Vedad reporteru, dok uključuje tv prijemnik i traži program MTV. Za doručak uzima najprije nešto lagano i slano, pa slatko uz obaveznu kafu.

Brzo, potom, oblači patike i navlači crnu kožnu jaknu, da bi kratko poslije devet sati sjeo u „svoju raketu“ (crni Audi Q7) sa inicijalima njegova imena (VI) i zatamnjenim staklima. Čim je sjeo na mjesto vozača, uključuje radio i sluša muziku.

Najčešće američki „hip-hop“ i bluz, te njemačku popularnu muziku objašnjava za desetak minuta koliko traje vožnja do stadiona.

„Ne vozim brzo i ne želim drugome na drumu smetati. Volim voziti, kako kažu Nijemci, tečno. Ne volim zastoje.“ No, dinamični i tečni fudbal kojeg je igrao Hofenhajm „zastao je“ otkako se povrijedio najbolji strijelac koji je prošle jeseni postigao 18 golova. Na kraju zimskih priprema „puklo“ je koljeno desne noge – križni ligamenti. „Nakon blistave prve runde prvenstva Bundeslige, znao sam da nama u Hofenhajmu predstoji teži dio. Poslije ovoliko povreda u ekipi, teško je očekivati da bi mogli napraviti podvig i osvojiti titulu prvaka“- priča Ibišević.

Oko pola deset (9:31) stižemo u Trening centar Hofenhajma (Hoffenheim). Navlači svijetlo plavu klupsku trenerku i sa psihoterapeutom Mihaelom Grau-Štencelom (Michael Grau Stenzel) kroz osmijeh i poneku šalu, počinje masažu sa vježbama poboljšanja motorike, koje 90 minuta. Između ostalog i na kružnoj elastičnoj napravi pravi „međukorak“ i nogom vraća bačenu fudbalsku loptu! Potom bolesna noga ponovo staje na meku elastičnu podlogu. „Grau Štencel je bio čovjek koji je na pripremama u Kartageni (Cartagena) odvezao povrijeđenog Ibiševića u tamošnju špansku kliniku, da bi se potvrdila strašna dijagnoza. „Nije nikad bio povrijeđen. Utoliko je, za njega bilo strašnije prihvatiti da pola godine mora pauzirati! Ali, već nakon operacije desne noge vratio mu se osmijeh na lice“.

„Znao sam da je najgore prošlo“, dodaje jedan od klupskih ljudi s kojim se najčešće viđa. „Moram misliti pozitivno, jer samo tako mogu sve prebroditi. Inače, se rado smijem. Čak, i u teškim situacijama“ – obrazlaže povrijeđeni golgeter, kojeg još na tablici strijelaca Bundeslige niko još nije pretekao. Svjestan je da optimizam pomaže ozdravljenje. Dvije nedjelje poslije operacije,već, je mogao izaći na pokretnu traku za trčanje. Koljeno je prihvatilo izazov!

Tačno u 11:05 psihoterapeut Grau Štencel svog pacijenta predaje u ruke kolege Kristofa Elzera (Christoph Elzer) - trenera za rehabilitaciju. Ponovo vježbe koordinacije i stabilnosti, kako bi se uspostavila puna pokretljivost i harmoničnost automatskih pokreta. Ibišević zna da mali koraci vode ka boljitku.

„Radovao sam se kao dijete kad sam prvi put poslije operacije mogao otići do toaleta bez ičije pomoći. Druga velika radost bila je kada sam odbacio ortopedska pomagala – štake“.

Počeo trčati i šutirati loptu

Od prošle nedjelje Vedad Ibišević može lagano trčati, voziti bicikl i oprezno šutirati loptu! Kaže da nije ni pomišljao da ga ovakve „sitne stvari“ mogu toliko obradovati. Na pitanje da li se pribojava povratka na fudbalski teren, posebno, ako ne bude uspio brzo vratiti staru formu, ovaj Bosanac odgovara sa osmijehom: “Ne, uopšte se ne bojim toga“.

Nakon ručka (tačno u podne) sa svojom dvojicom kolega zaduženih za rehabilitaciju, oko pola dva (14:35) počinju vježbe fizikalne terapije. Struja, laseri, magnetna rezonancija, podvodna terapija i kupka u bazenu. Kada je riječ o sve većem optimizmu i ranijem povratku na teren menadžer Hofenhajma Jan Šildermajser (Jan Schindelmeiser), koji je zakratko došao da pozdravi Vedada, sumnjičavo klima glavom: „Mentalno je Vedo vrlo jak i proces ozdravljenja koljena protiče optimalno. Ali, ne vjerujem, da bi se već u maju mogao vratiti na teren i zaigrati.“

Normalno bi poslije 14 sati trebalo da se okonča njegova rehabilitacija – radni dan. Ali, nedjeljno se odjelu za javnost Hofenhajma stiže između 5-10 zahtijeva za intervju sa Ibiševićem. Svima se ne odgovara pozitivno. Televizijski sportski kanal DSF iz Minhena snima kratku sekvencu sa Ibiševićem. Potom ulaze još tri novinara, kojima daje intervju.

Ratna priča dječaka iz Bosne najzanimljivija

Ravno 900 puta je morao ispričati svoju „izbjegličku bosansku ratnu priču“ iz djetinjstva. Ali, ima stopljenja i nastavlja o tome, kako je morao stavljati novinu u velike kopačke, kako bi šutirao loptu. Kako je umotavao noge u najlon kesu, kad bi bilo mokro i fudbalsko igralište u Vlasenici pokrio snježni pokrivač. Ponavljao je kako bi sa jaranima prekidao utakmicu i treninge za vrijeme granatiranja. „U životu sam doživio mnogo toga težega nego, što je ova povreda. Saznanje (iz Bosne) da ima i gorih stvari, daje mi novu snagu“.

Oko pola četiri popodne ( 15:40) rekonvalescent Ibišević je, konačno, u svom trosobnom stanu. Ne liježe nego pali televizor, potom „surfa“ u internetu. Nikada manje od jednog sata. Ali, ne voli se dopisivati putem e-maila. Malo čita knjige i još rijeđe ide u bioskop. Radije donese filmove i odgleda ih na DVD-u. Mnogo telefonira. Nedjeljno nekoliko puta nazove roditelje u SAD. Naravno i djevojku koja studira žurnalistiku u Sarajevu. Kada ogladni, Ibišević najčešće izlazi na večeru sa kolegama iz kluba.

Najčešće je to Demba Ba i zemljak Sead Salihović.

Oko pola noći liježe u krevet. Kaže kako više ne voli maštati i sanjariti. Posebno, o tome kako će se dalje razvijati njegova karijera. Kada ga je novinar „Kickera“ upitao baš o tome, kratko je uzvratio: “Nemam pojma. Jednostavno sam prestao sanjariti“.