Ima li u Njemačkoj islamofobije?

Jedno je jasno. Mnoge optužbe koje su ovih dana egipatski mediji i razjareni građani uputili na adresu Njemačke su pretjerane. U Njemačkoj ne vlada neprijateljsko raspoloženje prema muslimanima, niti se pravosuđu može prebaciti da se ne bavi ozbiljno slučajevima kriminalnog ponašanja prema muslimanima, za koje postoje dokazi. Njemačka nije zemlja u kojoj vodeći političari ili mediji javno etiketiraju žene koje nose maramu i nazivaju ih potencijalnim teroristkinjama. Postoje mnogobrojne inicijative u kojima se muslimani i nemuslimani zalažu za dijalog i razumijevanje. Ako zaista postoji diskriminacija muslimana, dobar dio medija je i tematizira. Politici bi se možda moglo prebaciti da u dijalogu sa muslimanima, koji žive u Njemačkoj, nije ostvarila mnogo. Ali, problemi su otvoreno stavljeni na sto. Vlada u Berlinu je za dijalog u okviru Konferencije o islamu formirala politički forum. Svako ko nepristrasno gleda na ovu zemlju može potvrditi da uprkos svih predrasuda i strahova i pored svih ružnih kampanja ektremno-desničarskih partija, u Njemačkoj ne postoji huškačka atmosfera protiv islama.

Razumljiv bijes Egipćana

Znači li to, međutim, da je situacija u Njemačkoj idealna? Ni u kojem slučaju. Bijes i emocije porodice ubijene Egipćanke u Drezdenu, ali i građana Egipta je razumljivo i mora se uzeti ozbiljno. To bi trebao biti povod da se samokritički osvrnemo na ovaj poseban slučaj, počev od medija, preko odgovornih u sudnici, pa sve do njemačke vlade. Kako objasniti da je ovaj slučaj u cijeloj svojoj dimenziji dospio u egipatsku javnost a da su njemački mediji bukvalno prespavali. Kako to da je njemačka vlada pronašla riječi jasne osude tek nakon što ju je arapski dopisnik zamolio za izjavu, povodom ubistva u Drezdenu. To, sasvim sigurno, nije bio znak nezainteresovanosti ili nedostatka saosjećanja, mada je to većina muslimana upravo tako doživjela. Štaviše, neki egipatski mediji su objavili kako je ubistvu namjerno umanjen značaj.

Politika se nije proslavila

U slučaju Drezden njemačka politika se nije baš proslavila i nepotrebno je ovoj zemlji napravila problem s imidžom. Predstavnici Centralnog vijeća muslimana i Centralno vijeća Jevreja digli su svoj glas i osudili to što se desilo. Samokritičnost se traži međutim i od muslimana u Egiptu i Njemačkoj, isto kao i od nemuslimana. Kada dođe do razumljivog izliva bijesa zbog slučaja u Drezdenu, predstavnici muslimana u Njemačkoj možda bi trebali istaći da islomafobija nije dominantan segment njemačkog društva. Ko to tvrdi ili sugerira stvara pojednostavljenu i prije svega nepravednu sliku stvari. Istovremeno se fenomen islamofobije ne smije umanjivati. Mnoga ispitivanja javnog mnijenja ukazuju da se većina Nijemaca sa nepovjerenjem i strahovima odnosi prema islamu i muslimanima. Slučaj Drezden nije tipičan, već ekstreman akt, koji je izraz takvog stanja. U vremenima privredne krize i ukidanja radnih mjesta ovakvi događaji mogu na socijalnom planu imati itekako eksplozivan naboj.

Autor: Rainer Solich

Prevod: Jasmina Rose

Odg. urednik: Svetozar Savić