Indonezijski Aceh "veranda Meke"

Posljedice najveće prirodne katastrofe u istoriji Aceha danas se skoro i ne mogu primjetiti. Duž cijele obale su ponovo izgrađena razorena naselja. Moderne zgrade, džamije, kao i asvaltirane ulice odlikuju mnoga mjesta. Tržište je preživjelo, ribari redovno isplovljavaju na more i u fabrikama se proizvodi i radi – kao da se ogromni talas, koji je 26. decembra 2004. u ovoj provinciji usmrtio više od 160.000 ljudi, nikada nije ni dogodio. Oko sedam milijardi američkih dolara je tada iz cijelog svijeta stiglo za obnovu ovog regiona. "Nakon toga", objašnjava Felix Heiduk, ekspert za Indoneziju u berlinskoj Fondaciji za nauku i politiku, "dogodila se ponovna izgradnja i to takva kakva još nigdje na svijetu nije zabilježena. Kada se uporedi današnji Aceh sa onim prije katastrofe, primjeti se značajna modernizacija te provincije.“

Moderne kuće i zaostao pravni sistem

No, to se ne može kazati i za vladavinu ljudskih prava u ovoj provinciji. Tako se skoro neprimjetno u Acehu etablirao fundamentalistički režim. Stoga je Aceh i jedina provincija u Indoneziji u kojoj je uvedena vladavina šerijata i to sa nemalim posljedicama: "U proteklih deset godina javni život u Acehi se posve promijenio“, ističe Alex Flor iz organizacije 'Watch Indonesia!' sa sjedištem u Berlinu. "Tako je kao kaznena mjera za kockanje predviđeno batinanje, kao i za alkoholizam, te za izlazak sa partnerom, a koji nije bračni partner, brat ili sestra. Žene moraju uvijek i svuda biti pokrivene maramom i samo kao suvozači smiju sjediti na motociklu", kaže on. Nedavno je donešen i zakon da se homoseksualnost kažnjava sa do 100 udaraca bičem. Očekuje se i donošenje zakona po kome bi se bračna preljuba kažnjavala kamenovanjem. Za to, naime, nedostaje još samo potpis guvernera.

Za provođenje tih zakona brine se posebna „šerijatska policija“ koja je formirana pored oficijelnih policijskih snaga. "Ta šerijatska policija ima zadaću da kažnjava prestupe u domenu šerijata", kaže Flor: "Kod prvog upozorenja prestupnika ta policija postupa prijateljski, ali se kasnije, primjerice, drugi ili treći prestup rigorozno kažnjavaju. Kazne su drastične, javne i služe kao opomena i zastrašivanje za ostale.“

To da je religija u Acehu mnogo izraženija nego u ostatku zemlje nije ništa novo. "Aceh je oduvijek nazivan 'verandom Meke‘", kaže Felix Heiduk. "Ovaj region je predstavljao ulazna vrata za islam ka jugoistoku Azije i bio je najkonzervativniji dio Indonezije. Iz toga proizilazi i to da se cunami iz 2004. tumači kao 'božja kazna za grešno ponašanje u Acehu‘", ističe Heiduk. "Političke grupacije su taj diskurs instrumentalizirale i za striktnu implementaciju šerijata. Tome se ljudi skoro i ne mogu suprotstaviti , osim ako ne žele da slove za one koji se ‘neislamski‘ ponašaju.“

Dug put ka miru

Još i prije cunamija je Aceh bio razorena regija, što je bila posljedica građanskog rata, koji je tu bjesnio decenijama i stalnih vojnih operacija, obilježenim masovnim kršenjem ljudskih prava. Od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, kada se pojavio „Pokret za slobodni Aceh“ (GAM), došlo je do usijanja situacije ovdje na krajnjem sjeverozapadnom rtu Sumatre. Uvijek iznova je vlada u Džakarti slala vojnike i pokretala vojne akcije protiv separatista u redovima GAM-a. Pogotovo su se te akcije omasovile 90-ih godina kada je područje proglašeno zonom vojnih operacija. Kako bi zadovoljila Aceh zvanična Džakarta je svojim vojnicima dala odriješene ruke. Posljedica toga bila su masovna samovoljna uhićenja i mučenja ljudi, od kojih su mnogi jednostavno nestali. Ubijeno je više hiljade civila, staraca, djece i žena.

Nakon razdoblja relativnog zatišja, ponovo su 2003/2004. buknuli sukobi. U mjesecima pred cunami došlo je do značajnog potiskivanja pripadnika GAM-a. Tadašnji predsjednik Indonezije Megawati Sukarnoputri predlagao je da se vojno okonča kriza. No, u oktobru 2004. izabran je novi predsjednik te zemlje Susilo Bambang Yodhoyono, koji se zalagao za kompromisna rješenje. Zakratko je izgledalo da se napeta situacija smirila. A onda je došlo do cunamija.

Džakarta sve posmatra izdaleka

Nijedan region jugoistočne Azije nije bio tako razoren cunamijem kao što je bio slučaj sa Acehom. Kompletan obalni pojas je sravnjen sa zemljom. To je za ovaj kraj bila najveća prirodna katastrofa svih vremena, "ali za mirovni proces je to bilo poput katalizatora ", pojašnjava Felix Heiduk: "Cunami je masivno povećao pritisak na obje sukobljene strane da zaključe mir, kako bi se po hitnom postupku mogao provesti proces obnove i izgradnje provincije."

U avgustu 2005.obje strane potpisale su sporazum po kome se ovoj provinciji daju autonomna prava, a poseban uslov je bilo i to da se GAM od oružanog pobunjeničkog pokreta pretvori u političku organizaciju. "Danas predstavnici GAMA-a zauzimaju sve bitne političke pozicije u Acehu i to im očito pričinjava zadovoljstvo", kaže Alex Flor. Pri tome je i nova orjentacija vodeće političke stranke u Acehu u islamsku i fundamentalističku i za njih bila iznenađenje. "Za svo vrijeme borbe za nezavisnost separatisti jednostavno nisu podsticali islamističke tendencije ", naglašava on. "Tada su se u prvom planu nalazili pravo na samoopredjeljenje i kršenje ljudskih prava u Acehu, koja se danas tako učestalo krše i o čemu niko ne želi ništa znati.“ I Felix Heiduk ističe da „ uvođenje šerijata uopšte nije bio jedan od ključnih zahtjeva pokreta za nezavisnost u Acehu. Debata o tome je pokrenuta tek 2001. i to od strane Džakarte. Tada je rečeno: Nezavisnosti nema ni u kom slučaju. Maksimalno što se može dobiti je autonomija u kojoj može biti uveden i šerijat. I tako je Aceh prihvatio prijedlog."

U Indoneziji to uopšte nije ozbiljno shvaćeno, ističe Heiduk. "Ovdje se mnogo više ističe veliki uspjeh zbog postizanja mira i ponovna izgradnja. A glede prevencije oružanog nasilja, mirovni proces je uistinu uspješna priča.“ No taj uspjeh ima i svoje nedostatke, kritikuje Alex Flor: "Mi posmatramo kako se Džakarta veoma oprezno ophodi prema Acehu. Očigledan je strah da bi se ovdje ponovo mogli opeći po prstima.“

Model za druge regione?

Aceh je još unutar Indonezije poseban slučaj i pojava. U nacionalnoj politici ove najveće muslimanske zemlje na svijetu od 240 miliona stanovnika religija ne igra bitnu ulogu. No šerijatu slični zakoni se pojavljuju na lokalnom nivou u drugim područjima Indonezije, poput Jave, Kalimantana i Sulawesija. „Ono što se događa u Acehu dio je jednog rasprostranjenijeg trenda islamizacije društva“, konstantuje Alex Flor. Ipak, tu zakonodavstvo nije tako ekstremno kao u Acehu i ne podrazumijeva bičevanje ili neko drugo tjelesno kažnjavanje. „U svakom slučaju, imam osjećaj da je Aceh svojevrstan uzor za druge oblasti i da iza toga stoji moto: Ako bi takvo šta htjeli, onda bi mnogo toga isto kao i oni uradili.“