Komesarka iz Bremerhavena

"Naravno!", odgovara Cornelia kada je ljudi pitaju da li i u uredu, za stolom, nosi pištolj i lisice. A onda ipak kroz smijeh dodaje kako je naoružana samo kada se istraga obavlja na terenu. Kroz smijeh kaže i kako nikada nedjeljom ne gleda "Mjesto zločina", omiljenu krimi-seriju na njemačkoj televiziji.

Inspektorka za kriminal Cornelia von Hollen stalno se susreće sa raznim klišeima koji su vezani za njen poziv. Filmovi, TV serije i romani opisuju život policajaca koji nema mnogo veze s realnošću. "Policijski rad podrazumijeva mnogo, mnogo posla za pisaćim stolom.", kaže von Hollen. Naravno da se dio istraga obavlja i na terenu. Ali to ni blizu nije tako napeto kao u akcionim filmovima. "I u većini slučajeva se stvari ne rješavaju u roku od 45 minuta, koliko traje serija.", dodaje ona. 

Lovac na brojeve u potrazi za pravdom

I tako Cornelia svoj radni dan ipak počinje odvođenjem dvoje djece u školu, a tek potom sjeda za sto svog ureda u centru Bremerhavena. Njena mala kancelarija se nalazi u zapadnom krilu zgrade od cigle, na kraju dugog hodnika. Soba 105, odjel K23 - što je oznaka za privredni kriminal.

Pisaći sto zauzima skoro polovinu ureda. Na stolu je njeno najjače oružje u borbi protiv kriminala - kompjuter. Cornelia je "lovac za brojevima". Njena specijalnost je potraga za podacima o lažnim stečajnim postupcima, pranju novca, lažiranju poslovnih knjiga, ili za podacima koji ukazuju na utaju poreza. U svijetu brojeva osjeća se kao kod kuće: "Moj rad je jednostavan i logičan. Kroz podatke iz raznih knjiga i baza podataka dolazim do dokaza uz čiju pomoć možemo privesti počinioce."

A to je vrlo važno - pronaći počinioca, ili dokazati nečiju nedužnost. Ova 35-godišnja policajka ima razvijen osjećaj za pravdu, zato je i izabrala ovaj poziv.

Žene u policiji su danas uobičajena stvar

Ona je u policiji već 16 godina. U svom rodnom Bremerhavenu je išla u školu, tu je završila i Policijsku akademiju. Već tada je rad žena u policiji bio uobičajena stvar, ali nije uvijek bilo tako. Angažman žena promijenio je način rada ove službe. One su s jedne strane donijele neku vrstu socijalne kompetentnosti i poboljšale atmosferu u timskom radu. S druge strane su žene u policiju donijele teme koje su do tada za komesare imale sporedni značaj: porodica, djeca, škola, ručak.

Sve to spada u svakodnevicu Cornelie von Hollen. Zbog toga i radi samo pola radnog vremena. Nakon četiri sata službe, napušta svoj pisaći sto, kako bi na vrijeme bila kod kuće. Oko podneva, naime, iz škole stižu osmogodišnji Jero i dvanaestogodišnja Deike. Brzo sprema nešto za ručak, a onda slijedi pisanje zadaće. Nakon toga se aktivno bavi i organizovanjem aktivnosti za djecu u njihovo slobodno vrijeme: "Nema sumnje da je to veliki stres, stalno moraš da gledaš na sat."

Porodica i posao su dva svijeta

Mnogo posla u kući preuzima i suprug Axel. Ona je zadužen da ujutro ustane, probudi ostale članove porodice i spremi doručak. Popodne vodi sina na fudbal. Na roditeljske sastanke u školu idu oboje. 

Za Corneliju su posao i porodica dvije strogo odvojene stvari. Kad Connie, kako je zovu, dođe kući, inspektorka policije ostaje za pisaćim stolom u centru Bremerhavena. Ipak, kad ponekad s prijateljicama pije čaj, ostane zatečena pitanjem za policajku u njoj:"Smije li moj sin u autu sjediti u ovakvim sjedalicama za djecu?" Na to pitanje uopšte ne može dati odgovor. "Ja sam učila da budem inspektor za kriminal, i uopšte se ne razumijem u posao kolege saobraćajaca.", kaže Cornelia.     

Autor: Zoran Arbutina/Azer Slanjankić

Odg. urednik: Belma Fazlagić Šestić