Iran u očima Njemica

Laura Hortsman je novinarka. Ali, za ljubav svom suprugu, koji je ovdje u diplomatskoj službi, trenutno se ne bavi svojom profesijom. Njih dvoje su se prije godinu i po dana doselili u Teheran. Laura Hortsman se morala suočiti sa velikim promjenama. Nije znala ni riječ farsi-jezika, a bila je i trudna.

"Za ljude u Njemačkoj je normalno da se ide kuda se želi i to najjednostavnijim putem od tačke A do tačke B. Ovdje je put često komplikovan, saobraćaj je nevjerovatno gust. To ne možete ni zamisliti. Neki put Vam je za put od dva kilometra potrebno 40 minuta. Znači, morate govoriti ovdašnji jezik i poznavati ovdašnja prevozna sredstva. Morate i naučiti kako da se ophodite sa ljudima".

Iskustva na papiru

Laura Horstman je zajedno sa još 30 žena svoja iskustva iz Irana opisala u knjizi pod naslovom "Karta u jednom pravcu za Teheran". To su ili iskustva žena koje su sa svojim njemačkim supruzima živjele neko vrijeme u Iranu, ili su se udale za Irance. U ove posljednje spada Izolde Sami. Ona u Iranu živi od 1972. godine, i još se dobro sjeća iransko-iračkog rata. Nekada joj je bilo teško; danas je među Irancima okružena mnogobrojnim prijateljima.

Mnogo prijateljica ima i Helena Fon Šel, koja priznaje da je striktno odvajanje polova u javnom životu ponekad pretjerano. Na javnim mjestima, ili mjestima za provod poput bazena, muškarci i žene su strogo odvojeni. Ova umjetnica je, međutim, naučila da uživa i u ženskom društvu. Kaže da su razgovori tada često povjerljiviji nego u prisustvu muškaraca. Helena Fon Šel je udata za Iranca i u Iranu živi 38 godina.

"Volim ovaj život sa ženama, jer je to jedna drukčija vrsta zajedničkog života, i mislim da sam naučila cijeniti njegove prednosti. To što ne mogu da odem kod nekog muškarca na kafu - ne doživljavam kao ograničenje".

Svaki dan donosi nešto novo

Sve autorke knjige "Karta u jednom pravcu za Teheran" dobrovoljno su otišle u Iran i vole život u toj zemlji. Razlog za to je jednostavan, kao što nam prenosi Anete Bernbek, čiji je suprug direktor Njemačko-iranske industrijske i trgovinske komore: "Upravo oni koji dolaze iz Njemačke gotovo da mogu osjetiti stid kada vide kako su ovde ljudi bezgranično ljubazni i prema onima koje ne poznaju i koje nikada nisu vidjeli. Ja sam stranac, i oni ne znaju odakle dolazim. A i ne zanima ih. Ali ovdje sam dobrodošla i njih strašno raduje ako nekako mogu da mi pomognu. To me je iznenadilo, i još uvijek me iznenađuje, iako sam ovdje duže od godinu dana".

Autor: Kathrin Erdmann/Saša Bojić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić