Iransko-turski odnosi: Poslovi u sjeni sankcija

Bio je to prvi posjet iranskog šefa države Turskoj otkad je Rohani prošle godine preuzeo tu funkciju. Iranski ambasador u Ankari Ali Reza Bikdeli je izjavio da su dvije najvažnije točke razgovora bile poboljšanje bilateralnih odnosa i potpisivanje privrednih ugovora. Kako turske novine „Today’s Zaman“ nadalje izvještavaju, u središtu posjeta bit će prije svega buduća gospodarska i trgovinska suradnja između Irana i Turske.

U januaru je turski premijer Recep Tayyip Erdogan posjetio Iran. Turski premijer je svojevremeno izjavio da te dvije zemlje žele gotovo udvostručiti svoj trgovinski volumen na čak 22 milijarde eura. I to unatoč ogromnom razilaženju oko vanjsko-političkih pitanja: Kad je riječ o građanskom ratu u Siriji, Iran je na početku rata stao na stranu Bashara al-Assada. Turska, s druge strane, podržava sirijsku oporbu.

Sirija kao glavni problem

„Politika prema Siriji je glavni problem između Irana i Turske, isto kao i između Rusije i Turske“, tvrdi Hakan Günes, docent za politologiju i međunarodne odnose na Univerzitetu u Istanbulu. Te zemlje vode indirektni rat preko Sirije, izjavio je Günes u razgovoru za Deutsche Welle. „Iran se preko leđa Assada i Hezbollaha bori protiv turskih saveznika, a to su Slobodna sirijska vojska, islamisti i džihadisti. Unatoč tom indirektnom ratu koji se vodi na leđima treće zemlje, obje su zemlje u stanju profesionalno nastaviti svoje odnose“, nastavlja taj politolog.

Prema njegovom mišljenju Turska u prijeporu oko iranskog nuklearnog programa pokušava preuzeti ulogu posrednika. „Turska pod Erdoganovom vlašću pokušava pokazati da je vodeća zemlja u regiji. Erdogan već godinama nastoji preuzeti glavnu ulogu u islamskom svijetu, a na taj način i na Bliskom i Srednjem istoku. „S druge strane, Iran je važan akter na Bliskom istoku“, tvrdi ovaj politolog. Günes kaže i da obje zemlje jako profitiraju od svojih trgovinskih odnosa. Određenu ulogu pritom ima i činjenica da je međunarodni embargo protiv Irana i dalje na snazi, zbog čega je slobodna trgovina praktički nemoguća. Teheran se može i dalje baviti trgovinom jedino ako bude surađivao sa Zaljevskim državama i Turskom. „Naime, Turska ne poštuje odredbe o sankcijama“, objašnjava Günes.

Gospodarska isprepletenost

„Mnoge zapadne tvrtke su se za vrijeme sankcija pridržavale trgovinske zabrane s Iranom. No unatoč tomu svaka zapadna država indirektno ipak pokušava profitirati od iranskog tržišta“, kaže ovaj politolog. Njemačka, francuska ili američka poduzeća imaju druge tvrtke u Turskoj pod drugim imenom i tako posluju s Iranom, objašnjava Günes. „Turska tako služi kao most između Zapada i Irana. Od toga profitira i tursko gospodarstvo.“

Velika prijeporna točka su cijene zemnoga plina. Ankara se već godinama žali zbog previsokih cijena plina prilikom uvoza iz Irana. Dosad nije bilo daljnjeg napretka u raspravi oko ovog pitanja, izvještavaju turske novine „Today’s Zaman“ pozivajući se na informacije iz Ministarstva energetike. Zato je jedna od tema aktualnog državnog posjeta sigurno bila i buduća suradnja na području energetike, kaže Günes. I EU i SAD su pogotovo nakon izbijanja krize u Ukrajini shvatili da su im, uz Rusiju, potrebni i alternativni izvori energije. Što se tiče uvoza plina i nafte, Iran je jedna od najvažnijih zemalja na svijetu. No Iran zbog sankcija ne može Zapadu izravno prodavati plin i naftu, objašnjava ovaj politolog. Turska kao tranzitna zemlja i Iran kao dobavljač resursa sigurno bi se približili, smatra ovaj politolog.

Van iz izolacije

Hasan Rohani se smatra reformatorom koji pokušava izvući Iran iz izolacije, objašnjava Fethi Acikel, politolog na Univerzitetu u Ankari. „On pokušava normalizirati odnose između Irana i Zapada i stabilizirati imidž zemlje. To će ostvariti prije svega ekonomskom suradnjom“, rekao je Acikel u razgovoru za DW. Prema njegovim riječima je vladajuća stranka AKP uvijek obećavala potporu unatoč izolaciji Irana prema Zapadu.

„Islamsko-konzervativna stranka AKP smatra Iran pouzdanim partnerom – između ostalog i zbog zajedničkih islamskih uvjerenja“, kaže Acikel. Posjet iranskoga predsjednika se, dakle, može smatrati inicijativom Irana za ukidanje političkih i ekonomskih sankcija, smatra ovaj politolog.