Isključimo sve što je strano i opasno

"U ovoj odluci ima i nešto pozitivno, piše "Die Welt". Već dugo se o vjerskim slobodama u Evropi nije tako raspravljalo. Pri tome, puno je mjesta na svijetu, gdje se na puno radikalniji način ograničavaju vjerske slobode, nego što je to Švajcarska. To važi za hrišćane od Irana, preko Turske, Egipta, Saudijske Arabije. Lista bi se mogla popunjavati do u nedogled. Stoga je kritika, koja je iz muslimanskih zemalja upućena Švajcarskoj, dvolična. Nemuslimani bi u takvim zemaljama bili sretni kad bi imali i djelić prava, koje Švajcarska nudi njihovoj muslimanskoj braći", piše "Die Welt".

Upitan moral?

"Frankfurter Allgemeine Zeitung" međutim u svom podužem komentaru na prvoj strani se suprotstavlja takvom mišljenju. List piše da već godinama Švajcarska, koja je uvijek znala da iza kulisa u kriznim vremenima mirno obavlja svoje poslove, nije načisto sa moralom. To je bio slučaj kada se radilo o konfliktu oko imovine Jevreja, deponiranoj u Švajcarskoj u nacističko doba ili u aferi utaje poreza, piše FAZ i dodaje: Švajcarskoj je uslijedila 'poresko-politička' objava rata gotovo cijelog ostatka svijeta.

SAD su primorale švajcarske banke da objave podatke Amerikancima, koji u njima pohranjuju neoporezovan novac. OECD i EU su zemlju stavile na neoficijelnu crnu listu poreskih oaza, koje građanima drugih zemalja pomažu u utaji poreza. A onda je došao slučaj Gadafi. Nakon što je Švajcarska na kratko zadržala sina i snahu libijskog diktatora, ovaj je, po svim pravilima igre i u naletu inspiracije, povukao sav svoj novac iz njenih banaka, obustavio isporuke nafte, uzeo dva švajcarska poduzetnika kao taoce, ponizio vladu u Bernu i tražio od UN-a da rasformira ovu zemlju na njene nacionalne dijelove.

Bespomoćna vlada u Bernu

Niko nije pritekao Švajcarskoj u pomoć, niko se nije aktivno stavio na njenu stranu. Bespomoćna vlada u Bernu pozivala se, uz uobičajenu diskreciju, na međunarodno pravo, koje Gadafi gazi nogama, čime se još više napravila smiješnom. I sada uz to dolazi cijela priča sa minaretima u Švajcarskoj, zemlji koja samu sebe vidi kao tolerantnu i otvorenu prema svijetu, i koja je time sebi nanijela osude i sramotu.

To što se Švajcarci susreću sa nizom poraza, osjećajem da ne žive više u skladu sa principom neutralnosti već da su napušteni od svojih partnera, od kojih su uvijek dobro živjeli i sa kojima su imali dobre poslovne aranžmane, ne objašnjava ovakav rezultat referenduma. Ali bez toga se on ne može razumjeti. Odluka o zabrani gradnje minareta zapravo je refleks na krizu. To je odvraćanje od svijeta, prkosno povlačenje u sebe. To je, doduše, karakteristično više za selo, nego za kosmopolitski Cirih ili Ženevu.

Ali odluka je naslonjena na istoriju i nacionalni karakter Švajcaraca, po principu 'zbijmo svoje redove i isključimo sve što je strano, neshvaćeno i potencijalno opasno'. Minaret koji na agresivnim plakatima izgleda kao kolac, ili raketa, ili čak kao falus, skupa sa ženom pokrivenom burkom predstavlja sve ono što Švajcarci, ali i mnogi Evropljani ne žele: vjerske konflikte, arhaične običaje u prakticiranju vjere, koji potiču iz prevaziđenog kodeksa šerijata, paralelna društva. Stoga ne treba čuditi što ovakve reakcije dolaze iz naroda, dok se politička i ekonomska garnitura izjašnjava protiv. Švajcarci sada moraju živjeti sa rezultatom glasanja, koji će im nanijeti ekonomsku i političku štetu. A Nijemci se ne moraju na njih ugledati", zaključuje FAZ.

Predstavnica Njemačke pred Međunarodnim sudom pravde

Njemačka je jučer pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu iznijela argumente po kojima je proglašenje nezavisnosti Kosova bilo u skladu sa međunarodnim pravom. Predstavnica Berlina podvukla je kako Njemačka ima dobre odnose ne samo sa Kosovom već i sa Srbijom, piše "Frankfurter Allgemeine Zeitung" i dodaje: "Obje ove zemlje, Njemačka u budućnosti vidi kao partnere u EU, izjavila je savjetnica za međunarodno pravo Susanne Wasum-Rainer tokom pregovora u Hagu. Ona je podsjetila na godišnjicu pada Berlinskog zida u Njemačkoj i na s tim povezano pravo Nijemaca na samoopredjeljenje. Nezavisnost Kosova je neobičan i poseban slučaj.

Ali Kosovo ne predstavlja presedan. Konačno, tamo su ljudi bili na vrlo neuobičajen način diskriminirani. Međunarodna uprava UN-a nad Kosovom bila je samo posljedica toga. Pravo na teritorijalni integritet važi za zemlje a ne za ono što je od njih ostalo u vidu tvorevina. Njemačka vlada je doduše stalno gajila nade u dogovor Beograda i Prištine. Ali svi pokušaji su propali.

Rezolucijom UN-a 1244, kojom se Kosovo stavlja pod međunarodnu upravu, nije isključeno pravo Kosova na nezavisnost. Međunarodno pravo ne zabranjuje nezavisnost, štaviše njime se prihvata egzistencija kosovske države, koja ima sve karakteristike državnosti. Jučer je pred Međunarodnim sudom pravde govorio još jedan njemački stručnjak za međunarodno pravo, ali ne u ime Njemačke već Albanije. Hajdelberški pravnik Frowein je naglasio da se međunarodno pravo ne izjašnjava o recesiji, niti o proglašenju nezavisnosti. Ukoliko je takva odluka posljedica intervencije izvana, ona može predstavljati kršenje međunarodnog prava. Ali to sa Kosovom nije hio slučaj, argumentovao je Frowein. Secesija je, što je bio stav i predstavnice Njemačke, Susanne Wasum Rainer, bila posljednje sredstvo, kojem se moglo udovoljiti pravu na samoopredjeljenje kosovskog naroda. Konačno najveći broj susjednih zemalja priznao je Kosovo", zaključuje "Frankfurter Allgemeine Zeitung".

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić