"Islam iz Njemačke i za Njemačku"
28. novembar 2018
Više od godinu dana nakon posljednje sjednice Njemačke konferencije o islamu (DIK) ona se ponovo održava u srijedu u Berlinu. 12 godina od kako je njemačka vlada uspostavila ovu konferenciju, ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) istakao je nove teme ali i nove protagoniste. Osnovni cilj konferencije je ostao isti. To je uspješnija vjerska i društveno politička integracija 4,5 miliona muslimana u Njemačkoj.
Tokom dvodnevne manifestacije – koja je otvorena ministarskom rundom - došla su do izražaja dva stajališta: pospješivanje integracije na terenu i edukacija imama u Njemačkoj. No, ova posljednja tačka povlači za sobom niz pitanja, koja će se do kraja legislativnog perioda pobrinuti za kontroverze a to je situacija sa islamskom teologijom na njemačkim visokim školama, finansiranje imama i džamija iz inostranstva i pitanje većih finansijskih doprinosa džemata.
Cilj da džamije ne zavise od donacija iz inostranstva?
"Cilj mora biti da džamije u Njemačkoj više ne zavise od donacija iz inostranstva", rekao je za list Bild početkom sedmice njemački državni sekretar zadužen za unutrašnjopolitička pitanja Markus Kerber. Da li bi to moglo značiti uvođenje poreza muslimanima na istom principu kao što hrišćani u Njemačkoj plaćaju crkveni porez i finansiraju rad svojih crkvi? Kerber je ukazao da je preduslov za uvođenje poreza da džamije ispunjavaju osnovne zahtjeve njemačkog prava i zakona. A do toga je - to se čini jasnim - i dalje dalek put.
I Kerberov šef Seehofer je uoči konferencije jasno formulirao ovaj zahtjev. Muslimanske vjerske zajednice treba da se organiziraju tako da ispunjavaju zahtjeve koji proizilaze iz ustavnog prava religija kojim se definira saradnja sa državom, napisao je on za "Frankfurter Allgemeine Zeitung" (FAZ). Organizacija i finansiranje bi morali biti u domenu odgovornosti Njemačke a u odnosu na njemačku državu bi morala postojati pouzdanost i obaveza pridržavanja sporazuma. No, pored sadržajnih upadaju u oči i personalne odluke. One se uklapaju u naslov završne podijumske diskusije "Muslimani u Njemačkoj - njemački muslimani".
Uobičajeno je da se za svaku novu rundu Islamske konferencije, svaki put nakon izbornog perioda, imenuju novi članovi. Pred početak prve runde 2006. eskalirao je spor unutar Islamske zajednice u Njemačkoj i u pojedinačnim slučajevima došlo je do distanciranja i bojkota konferencije. Zapravo se radilo o uticaju islamskih udruženja - za koje niko tačno ne može reći koliko muslimana u Njemačkoj predstavljaju.
Seehofer unio dašak promjena
Na početku četvrte runde Seehofer, koji je kao ministar unutrašnjih poslova zadužen i za pitanja religije, demonstrativno je igrao na kartu pojedinačnih muslimana, koji su protuteža dosadašnjim predstavnicima muslimanskih udruženja. U njih spadaju Sejran Ates, osnivač liberalne Ibn Rushd džamije u Berlinu kao i psiholog i stručnjak za islamizam Ahmad Mansour. Obojica zastupaju sekularni islam. I predstavnici uticajnih organizacija, uključujući predsjednika Centralnog vijeća muslimana, Aimana Mazyeka i Abdurahmana Atasoya iz Tursko-islamske unije za vjerske poslove (DITIB) moraće se suočiti i konfrontirati sa njihovim stavovima.
Da bi se bolje shvatila ozbiljnost ovog koraka, dovoljno je da se pogleda sastav prethodne Islamske konferencije. Od 2013. godine njoj nije prisustvovao nijedan pojedinac, već samo predstavnici islamskih udruženja. U skladu s tim, nije se govorilo o suštinskim pitanjima slobode religije, već više o pragmatičnim, ali svakako vrlo važnim akcentima kao što su na primjer humanitarni rad ili muslimansko dušebrižništvo u zatvorima.
Prisustvo Markusa Kerbera
Veliki značaj konferenciji daje i prisustvo Markusa Kerbera. Ovaj 53-godišnji ekonomista je 2006. godine sa svojim bivšim šefom, ministrom unutrašnjih poslova Volfgangom Šojbleom i uz veliki lični doprinos postavio Islamsku konferenciju na noge. 2011. godine Kerber je napustio politički aparat, preuzevši mjesto u vrhu Saveza njemačke industrije. Prije nekoliko mjeseci, na iznenađenje svih, Seehofer ga je vratio u politiku. Kerber, službeno državni sekretar zadužen za domovinska pitanja, će svoj projekat Islamske konferencije sada moći dalje unaprijediti.
On je važan za svog šefa i kao korektiv. Seehofer je u martu izjavio: "Islam nije dio Njemačke". Dodao je i da je Njemačka pod uticajem hrišćanstva. Sada njegova poruka glasi: "Muslimani moraju da žive s nama, a ne pored ili protiv nas". To je izjavio pripadnik CSU-a koji je u jeku izborne kampanje rado birao oštre formulacije. Nekoliko dana kasnije oglasila se iznova izabrana kancelarka Angela Merkel i u svom prvom saopštenju vlade u novom sazivu manje više jasno protivrječila vođi bavarskih demohrišćana CSU. Neupitno je da je "istorijski karakter naše zemlje hrišćanski i jevrejski". Međutim, sa oko 4,5 miliona muslimana u Njemačkoj, islam je, istakla je Merkelova, ipak "postao dio Njemačke".
Seehofer želi pomoći muslimanima da ojačaju njemački identitet
Danas Seehofer zvuči drugačije nego u martu. Kao ministar u čijem su resoru i domovinska pitanja on će, uz upotrebu instrumenata kojima raspolaže njegovo ministarstvo, njemačkim muslimanima pomoći da, kako je rekao, ojačaju svoj njemački i muslimanski identitet i promovišu identifikaciju sa njihovom njemačkom domovinom". A sve to u cilju promocije "islama u Njemačkoj iz Njemačke i za Njemačku".
Dvanaest godina nakon sazivanja i uprkos kontroverzi moglo bi se reći da je Islamska konferencija neobičan korak Njemačke u pokušaju da integrira muslimanske zajednice u njemačko društvo i to po međunarodnim standardima. Samo Austrija, koja već više od 100 godina ima zvanični Zakon o islamu i koja je ovaj zakon 2015. godine i zvanično reformirala, otišla je korak dalje u pojedinim oblastima. Dakle, imame u zemlji moraju finansirati džamije odnosno džemati. U mnogim zemljama "organizuju se razgovori između države odnosno vladinih agencija i muslimana i njihovih predstavništava i udruženja", rekla je jedna portparolka Ministarstva unutrašnjih poslova u razgovoru za Deutsche Welle. To se radi u Austriji, Holandiji, Britaniji i Francuskoj. Ali tamošnji formati su "teško uporedivi sa njemačkom postavkom". S druge strane, kako navodi sociolog iz Barcelone Lluis Flaquer, u zemljama jugoistočne Evrope nema organiziranih sastanaka sa muslimanima kako bi se razgovaralo o islamskim pitanjima.