1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Istočni Nijemci rade više i za manje pare

22. august 2018

Velike razlike u platama i uslovima rada između bivše Zapadne i Istočne Nemačke opstaju decenijama nakon ujedinjenja. Glavni problem je mali broj poslova na istoku koji su regulisani kolektivnim ugovorima.

https://p.dw.com/p/33ZYV
Deutschland Mitarbeiter kontrolliert zum Abtransport bereitgestellte Stahlbuende Coils in Eisenhüttenstadt
Foto: Imago/photothek

Skoro trideset godina od pada Berlinskog zida nejednakosti nekadašnje Zapadne i nekadašnje Istočne Nemačke ostaju ogromne. Poslanička grupa partije Lijevih je objavila analizu podataka Saveznog zavoda za statistiku prema kojoj su zaposleni na zapadu zemlje prošle godine radili 1.279 sati u prosjeku, dok su na istoku radili 1.346 sati. Taj višak od 67 sati proizilazi ako se glavni grad Berlin računa u istok, a ako se računa u zapad, razlika je još i veća – 75 sati.

No u zapadnim pokrajinama su više plate – u prosjeku 35.084 evra bruto godišnje po zaposlenom, što je skoro pet hiljada evra više od istoka (30.172). Najbolje plate su u gradu-pokrajini Hamburgu (40.771), a najniže u Meklenburgu Prednjoj Pomeraniji (27.520).

„Kada se Istočni Nijemci osjećaju kao građani drugog reda, brzo bivaju proglašeni istočnjacima koji previše kukaju. Pri tome svaka statistika daje empirijsku bazu ovog kolektivnog osjećaja", piše socijalistički dnevnik Nojes dojčland (Berlin).

Berliner cajtung piše: „Razlike u platama počivaju i na tome što koncerni dobro plaćaju svoje centrale i najveće dijelove proizvodnje u Njemačkoj imaju ukotvljene u starim saveznim pokrajinama (bivša Zapadna Nemačka, prim. red. DW), dok na istoku dominiraju manje solventni mali i srednji preduzetnici. (…) Osim toga je evro na istoku u prosjeku vrijedniji nego na zapadu.

„Bez obzira na to podaci ukazuju na neprihvatljivo stanje", dodaje list. „U istočnim saveznim pokrajinama je svega četvrtina firmi vezana kolektivnim ugovorima pojedinih branši, a dva odsto kolektivnim ugovorima u okviru preduzeća. Na zapadu ti procenti iznose 47 plus 8. I mnogi kolektivni ugovori predviđaju razlike u platama na istoku i zapadu, recimo u branši auto-mehaničara, hemijskoj industriji, građevini ili konditorskoj djelatnosti", podsjeća berlinski list i zaključuje:

„Takve razlike u zaradama – a pogotovo različita nedjeljna radna vremena – su u većini branši suvišni i treba ih ukinuti. Još je važnije da se ojačaju kolektivni ugovori: Tu bi Savezna vlada morala da ovlasti sebe da lakše nego do sada proglašava da kolektivni ugovori važe isto za sve."

Merkiše odercajtung, list iz Frankfurta na Odri, jednog od najistočnijih nemačkih gradova, piše: „Skoro trideset godina od pada Zida se, makar po pitanju zarada, mora ustanoviti: zapadnonjemačka prednost nije se istopila i to se neće desiti ni ubuduće. (…) Nema razloga za pretpostavku da će istočnonjemačka privreda ikada dostići nivo zapadnonjemačke. To važi za produktivnost, plate i penzije. Ali nema nikakvih razloga da se nastavi podjela zapad-istok po pitanju radnih vremena."

priredio Nemanja Rujević