Italijanski ribari u libijskom zatvoru
22. oktobar 2020
Na ribarskim pristaništima grada Mazara del Vallo na zapadu Sicilije ljudi se bave svakodnevnim poslom. Neki pripremaju mreže, neki popravljaju hladnjače za ribu na brodovima, dok se drugi bave problemima sa mehanikom. Posao se odvija uobičajeno, iako je atmosfera već nekoliko sedmica napeta.
"Da se moj brod nije zaglavio između dokova zbog kvara motora i ja bih bio tamo onog dana kad su ribari zarobljeni", kaže kapetan broda Vincenzo De Santis. Osamnaest njegovih kolega ribara - osam Italijana, šest Tunežana, dvojicu Indonežana i dvojicu Senegalaca – uhapsila je libijska obalna straža 1. septembra dok su plovili međunarodnim vodama.
Nekadašnji libijski predsjedniki Moammar Gadafi je 2005. godine jednostrano proširio teritorijalne vode Libije - posebno bogate visoko cijenjenim crvenim kozicama - sa 12 na 74 nautičke milje od obale. Ribarski čamci iz Mazare del Vallo od tada su upleteni u nekoliko incidenata. Ovog puta zaustavljena su četiri ribarska broda, od kojih su dva uspjela pobjeći.
"Prije uplovljavanja u te teritorijalne vode nema ničega vrijednog što bi se moglo uloviti", kaže De Santis. "Kad sam udaljen 35 nautičkih milja od Bengazija, znam da je to u skladu sa zakonom. Šta bi trebao reći svojoj posadi kad odemo tamo? Da ćemo loviti u Libiji?"
Problematične vode
Jedan od članova posade je Tarno, koji poput Girija Gunawana i Samsudina Moha - dvojice ribara koji su i dalje zatočeni u Bengaziju - potiče iz Indonezije. Tarno je tek u januaru počeo raditi u Italiji i sada shvata koliko su ove vode zaista problematične.
"Čuo sam za ovo i ranije, ali tek sada razumijem o čemu se radi, to je strašno", rekao je Tarno, koji govori samo indonežanski jezik i nema porodicu u Italiji. "Gunawan i Moh bili su jedini ljudi s kojima sam zaista mogao razgovarati kad bismo se vratili s mora. Molim se za njihove najmilije u Aziji, koji zabrinuto isčekuju ishod situacije."
U međuvremenu, porodice ribara iz mjesta Mazare del Vallo razgovaraju o tome u lokalnoj gradskoj vijećnici.
"Vjerujem da Libijci imaju srce, ali ono je zaleđeno. Razumijem i da žele biti priznati", rekao je Pietro Giacalone, koji sa svojim sinom nije razgovarao od dana kada je on zatvoren i kada mu je bio dozvoljen jedan telefonski poziv.
Međunarodno priznanje
Sudeći po informacijama iz više izvora, general Khalifa Haftar, koji je šef suparničke vlade u istočnoj Libiji, traži međunarodno priznanje. Ribari su zarobljeni istog dana kada je italijanski ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio napustio Tripoli, gdje se susreo s čelnikom libijske vlade priznate od strane UN-a Fayezom al-Sarrajem, kako bi razgovarali o prekidu vatre, na što Haftar nije pristao.
Di Maio je, međutim, demantovao da postoji bilo kakva veza između hapšenja ribara i njegove posjete Tripoliju.
-pročitajte i ovo: General Haftar – strah i trepet u Libiji
Ribari u zamjenu za nogometaše
Haftarova namjera je da pregovara o puštanju ribara u zamjenu za četvoricu libijskih nogometaša koji su trenutno u zatvoru u Italiji. Oni služe kazne zatvora do 30 godina zbog navodne trgovine migrantima širom Sredozemlja tokom 2015. godine, što je rezultiralo smrću 49 ljudi tokom jednog pokušaja prebacivanja u Italiju.
Prema libijskim izvorima, italijanske ribarske ekipe također su optužene za trgovinu drogom. Na jednoj fotografiji, koja je procurila u javnost, vide se žuti paketi, izloženi u luci Benghazija ispred jednog od zaplijenjenih brodova. Italijanska vlada nije potvrdila ove optužbe, za koje se vjeruje da su Haftarov pokušaj pojačavanja pritiska.
- pročitajte i ovo: Želimo li doista pomoći izbjeglicama?
Držanje ribara u zatvoru neprihvatljivo
Ribari će se, kako se navodi, pojaviti pred vojnim sudom u utorak, 20. oktobra. Oni su optuženi za ilegalni ulazak u libijske vode.
Ministar vanjskih poslova Di Maio rekao je da je "privođenje ljudi koji krše samoproglašenu libijsku zonu neprihvatljivo ... baš kao što bi bilo neprihvatljivo kad bi nam netko rekao da će pustiti Italijane ako mi pustimo njihove državljane."
Nada i strah
"Nadam se da će se moj sin uskoro vratiti i to u dobrom stanju i da njegov povratak neće predstavljati još veću patnju", kaže Giacalone, koji zna u kakvim su uslovima bili zatočeni ribari u prošlosti.
"Devedesetih godina su bili zatočeni u grupama od po 100-150 ljudi u neuslovnim prostorijama, ali barem su ih porodice mogle redovno zvati. Sada su u boljim objektima, ali ne možemo s njima razgovarati. Pitamo se šta Fabio jede? Kako spava? Može li se umiti? "
Ko može pomoći?
Trenutna situacija je bez presedana: u prethodnim slučajevima ribari su obično puštani nakon plaćanja novčane kazne.
Di Maio je pozvao saveznike generala Haftara, među kojima su Rusija i Ujedinjeni Arapski Emirati, da se uključe u pregovore o puštanju ribara, u nadi da će moći izvršiti određeni uticaj.
- pročitajte i ovo: Ruski uticaj u Libiji
Politička pažnja
Većina porodica uhapšenih ribara krive italijansku vladu što ih nije dovoljno informirala o razvoju situacije. Međutim, politička pažnja koju ovaj slučaj dobija, nekima od njih ulijeva nadu: "Ne znamo ništa novo, ali moj je osjećaj da bismo se trebali pripremiti za slavlje", kaže Vito Gancitano, zet jednog od ribara.
Ovaj osjećaj ne dijeli Chaima Mathlouthi, mlada Tunežanka, koja je razgovarala sa svojim ocem Habibom nekoliko dana prije hapšenja. "Nazvala sam ga dok je bio na moru, jer su mi za upis na univerzitet trebali neki dokumenti iz Tunisa. Rekao mi je da se može vratiti kući ako je potrebno, ali odgovorila sam mu da se ne brine zbog toga", kaže ona boreći se da to ispriča na italijanskom. „Voljela bih da sam mu rekla da se vrati."