Izbori u Sloveniji

Dvanaest godina je dovoljno - u svakom slučaju je to mišljenje birača u Sloveniji. Skoro sve vrijeme od 1991-e godine, dakle od nezavisnosti Slovenije su liberalne demokrate fungirale kao dugoročna vladajuća partija. Mnogi imaju osjećaj da je vlada radila tromo i bez ideja, ali zato uz korupciju.

Ovo međutim, ne može biti razlog što je na izborima došlo do smjene vlade. Slovencima je sada dobro. Stanje u privredi je solidno, od maja je Slovenija postala članicom NATO-a i Evropske unije. Ali, šta je onda uzrokovalo promjenu mišljenja? Dok negdje drugdje privredne i socijalne krize utiru put populističkim političarima, može li biti, da se u Sloveniji upravo zbog nedostatka važnih ciljeva i zanimljivih tema stvara temelj za populizam?

Populizam se u svakom slučaju isplatio. Predsjedavajući kršćansko-konzervativne narodne partije je na primjer, isprovocirao ispad na granici sa Hrvatskom. Rezultat je taj da je partija dobila devet procenata biračkih glasova umjesto četiri kako su pokazivala istraživanja javnog mnijenja. Ultranacionalist Zmago Jelinčić godinama istupa protiv imigranata s juga. Ovaj put uspješno. Njegova partija je svoje mandate uspjela sa 4 podići na 6. Međutim, stvarni pobjednik na izborima, koristi nacionalizam i neprijateljstvo prema strancima samo kao začin.

Janez Janša se koristi klasičnim populističkim tezama. Njegove parole su: "Veće penzije, "Manji porezi", ”Dole korupcija”. Zato je i dobio na izborima. Dobio je on, a ne neoliberal Andrej Bajuk, koji također nudi konzervativnu alternativu, ali se bavi klasičnom, a ne populističkom politikom.

U ovome je stvarna opasnost za Sloveniju i potencijalni problem za Evropsku uniju. Čisti nacionalizam kao ”oblik vladanja” je u Evropi, a time i u Sloveniji potpuno nezamisliv. Ali loša politika bez koncepta je zamisliva. Šef vlade Janša bi mogao zemlju voditi ovim pravcem.

Janez Janša je prije 15 godina iz krajnje ljevice prešao u desno orijentisane populiste. Ratni heroj iz 1991. godine je potom umjerenu socijaldemokratsku partiju preobrazio u populističkokonzervativnu demokratsku partiju. Samoproglašeni borac protiv korupcije je sredinom 90-ih, za vrijeme obavljanja funkcije ministra odbrane, gomilu prisnih prijatelja imenovao generalima. A zbog beskrupoloznih ”akcija čišćenja” su ga smatrali glavnim krivcem za obaranje konzervativne vlade u 2000-oj godini, koja je samo nekoliko mjeseci bila na vlasti. Prijeti opasnost da će na vlast doći neko ko nudi mješavinu nacionalnog populizma Jörga Haidera sa privrednim populizmom Perona i Berluskonija. I čovjek koji fanatički istupa protiv svojih političkih protivnika.

Međutim, nada ipak postoji. Njegova partija jeste najjači klub poslanika u parlamentu u Ljubljani, ali uz 29 procenata glasova je ovisan o više koalicijskih partnera. U ovakvoj konstelaciji je Janša već jednom propao i to nakon samo nekoliko mjeseci.