Izgubljena „gastarbajterska“ generacija

Roman „Gegen die Träume" u prevodu "Protiv snova" s kojim je stupio na njemačku književnu scenu, Sead Husić je posvetio svojoj majci. Zapravo svim majkama, djevojkama i ženama koje su iz kojekakvih razloga u kolonama „gastarbajtera" dolazile na rad u Njemačku. Neke u potrazi za boljim i srećnijim životom, a mnoge da bi  pobjegle od jada i bijede, da bi se naprosto izbavile iz teških životnih okolnosti u kojima su bile rođene.

Mersija, glavni ženski lik ovog romana, bježi iz rodnog Brčkog zbog stida. „Ona nije htjela završiti kao njen otac, siromašan i lud“, rečenica je s kojom Husić otvara priču o čudnom životu njenog oca Ahmeda, mladića iz bogate trgovačke obitelji, koji je protraćio i upropastio svoj život zbog grešne i nesretne ljubavi prema djevojci prinuđenoj na prostituciju. Mladić, kojeg je otac slao u evropske metropole u kojima je kupovao skupocjena odijela, završio je svoj život kao siromah, čovjek pomućenog razuma, kojeg čaršija sažaljeva ali i ismijava. Kao Andrićevog Ćorkana. Nakon njegove smrti ostala su samo njegova skupocjena odijela, u kojima se sada  drugi ljudi kreću ulicama.

I dok oni prolaze pored njih kao aveti sramne prošlosti njenog oca, Mersija, puna stida i gorčine, poput scene iz nekog italijanskog neorealističkog filma, sjedi ponižena životnom sudbinom s majkom u parku na klupi, čekajući da prime socijalnu pomoć. U trenutku kada je čula kako je najjednostavnija mogućnost da pobjegne od svega odlazak na rad u Njemačku, iako još nepunoljetna, odlučuje se na taj sudbonosni korak. Mersija sjeda u voz nade, napušta Brčko, i u proljeće 1969-te godine dolazi u jedno malo mjesto na jugu Njemačke gdje započinje svoju turbulentnu životnu avanturu, zaposliviši se kao pomoćna radnica u staničnom bistrou. Okusivši gorčinu života u tuđini, mlada i neiskusna djevojka, zloupotrebljena i ponižena od svog prvog poslodavca, izvjesnog Otta, uskoro dospijeva u bezizlaznu situaciju. Sama, ojađena i bespomoćna, opet s koferom i putnom torbom u ruci, privremeno utočište pronalazi na klupi u parku, sličnoj onoj u rodnom kraju.

Husić njenu životnu priču prati na fonu priče o avanturama njenog nerazumnog i nesretnog oca, koji se ne snalazi ni u prelomnim istorijskim okolnostima tokom Drugog svjetskog rata. Kako bi povratio svoje nasljedstvo koje je propio i prokockao Ahmed poduzima dubiozni posao šverca duhana po koji iz Brčkog putuje brodom čak u daleku Odesu, dospijeva u zarobljeništvo i konačno propada.

Nesretni otac kao zlokobna sjena nad Mersijinom sudbinom

Roman se odvija na nekoliko nivoa, vremenskih i prostornih. Lik nesretnog oca Ahmeda lebdi cijelo vrijeme kao zlokobna sjenka nad Mersijinom sudbinom, kao zla kob kojoj se ne može umaći. Radnja romana se tako odvija u ta dva paralelna toka, koji se prelamaju i ogledaju jedan u drugom. I dok u prvom istražuje ponore Ahmedove duše, opisujući njegovo moralno i fizičko propadanje, autor drugi tok koncipira kao neku vrstu društvene hronike malog grada u predjelu Oberbayern-a (Gornje Bavarske) u kojem Mersija, kao došljak i stranac nailazi na niz životnih problema i izazova. Iscrpljenu i usnulu na klupi u parku u blizini stanice, čvorišta životnih puteva mnoštva bezimenih migranata, zatiče je Njemica Christine i odvodi kod stare liječnice, gospođe Schmidt koja će joj pomoći i pružiti utočište. Ove dvije humane, dobre žene će kasnije u romanu odigrati bitnu ulogu u njenom daljem tegobnom životnom putu, na kojem susreće mnoštvo živopisnih likova.

Jedan od literarno najuspjelijih među njima je lik Nade, zgodne i privlačne žene koja je sa suprugom Savom u ovaj gradić dospjela iz jednog sela u Srbiji u kojem je imala teško i mučno djetinjstvo. Nada, koja teži boljem životu po svaku cijenu, pa čak da bude seksualno iskorištena od svog poslodavca, vlasnika hotela u kojem je zaposlena, postaje Mersijina prisna prijateljica. Kroz njen lik Husić na veoma sugestivan način ponire u snove mnogih došljaka o boljem životu u novoj životnoj sredini, koji bivaju raspršeni u sudaru s oporom realnošću njemačke svakodnevice u jednoj provinciji. Kroz mnoštvo zapleta Husić opisuje njemačko društvo tog vremena obnove i izgradnje, koje nije imuno na korupciju, pa čak ni na kriminalne radnje u oblasti građevinarstva, i koje prihvata radnike samo kao privremene goste, tretirajući ih kao ljude koji na kraju svog radnog vijeka treba da se vrate tamo odakle su i došli.

Mersija i ostali likovi „gastarbajtera" i „auslendera" suočeni s oporom realnošću i administrativnim problemima su u Husićevom romanu primjeri za milione ljudi koji su Njemačku došli s velikim snovima misleći da će na osnovu svog rada ostvariti životne ciljeve. San mnogih je bio da se jednog dana vrate u Jugoslaviju i s teško zarađenim novcem ostvare miran i sretan život u staroj domovini. Ali, kako Husić kaže, to je uspijevalo samo rijetkim. Ljudi su ostajali čitav život  rastrzani snovima o povratku, shvatajući na kraju svojih radnih vijekova da u  Njemačkoj nisu stekli novu domovinu, a da su zauvijek izgubili staru.

Bilo mi je važno da sastavim ta dva različita svijeta

"To je po meni kao neka izgubljena generacija ljudi koji su dali veliki dio svog života za ekonomski rast ovdje u Njemačkoj. Ja sam samo pokušao da pokažem kako je tim ljudima bilo. I bilo mi je  važno da pokažem ta dva svijeta, te jugoslovenske priče, da sastavim ta dva apsolutno različita svijeta u toj priči", objašnjava Husić svoje motive i literarne intencije.

Husić tako u ovom toku romana u kojem prati Mersijinu sudbinu, oslikava galeriju niza upečatljivih likova došljaka koji se na različite načine snalaze u novoj životnoj sredini, miljeu koji veoma dobro poznaje, u kojem se rodio i odrastao. Ipak njegov roman, kako kaže, nije porodična biografija, iako se zasniva na nekim stvarnim motivima kao što je bijeg s nametnute svadbe u Brčkom kada je Mersija nakon kratkotrajnog povratka bila prinuđena da se uda za mladića iz susjedstva s kojim je provela djetinjstvo. Ona se ipak odlučuje na ponovni bijeg u Njemačku, na život u sredini koja je, osim dobrih pojedinaca spremnih na pomoć ljudima u nevolji, nikada neće do kraja prihvatiti kao svoju.

I kad joj se u liku pečalbara Muse, za kojeg se na kraju udaje, na kratko osmijehne sreća Mersijin život će ostati utopljen u more tragičnih „gastarbajterskih“ sudbina, ljudi koji su u novoj sredini zauvijek ostali stranci. Muso kao i svi muški likovi u ovom romanu se postepeno razotkriva kao lažov, prevarant, razvratnik i religiozno zatucani nasilnik. Kao jedina utjeha joj ostaje sin Adem, lik s kojim Husić ostvaruje još jednu zanimljivu dimenziju romana otvarajući i danas itekako aktuelno pitanje integracije. Jer, Adem kao pripadnik druge generacije doseljenika, bori se za svoj identitet. Rođen u Njemačkoj, odrastao i školovan na njenom tlu on se osjeća kao njen pripadnik. Iako otac Muso, s kojim je Mersija uprkos svemu ostala u braku, nastoji da ga odgoji u duhu Islama Adem se nastoji uklopiti u sredinu koja je u biti kršćanska, jer želi biti tretiran kao Nijemac, kao njegov najbolji drug Ralf, sin jedine iskrene Mersijine njemačke prijateljice Christine, koja joj je otvorila svoje srce i vrata u njemačko društvo.  S ovom temom roman Seada Husića dobija na aktuelnosti i univerzalnosti u odnosu na priče o sudbinama ljudi sa područja bivše Jugoslavije u Njemačkoj, koje se, kako kaže, ne bi trebale zaboraviti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android