Izgubljena generacija zbog rata u Siriji

1000 dana rata, dvije i po godine granata i straha. Užasna je slika koju o uslovima, u kojima rastu djeca Sirije, prikazuje jedna studija UNHCR-a. Djeca se nalaze na meti snajperista, raketa, mržnje, terora i svakodnevno gledaju smrti u oči. Više od milion djece se nalazi u izbjeglištvu izvan Sirije. UNHCR navodi kako ih je većina mlađa od 12 godina. Pobjegla su u Liban, Jordan, u Tursku ili u Irak, pa čak i u Egipat.

Djeca se ponekad u bijegu nalaze bez roditelja, jer su porodice rasute zbog ratnih sukoba, negdje je jedan od roditelja poginuo, a ponekad su pronađena nakon sukoba bez igdje ikoga. Volker Turk, direktor međunarodne organizacije za zaštitu djece govori o posljedicama takvog razvoja događaja: "Djeca su izložena ogromnom psihološkom stresu, ona osjećaju mješavinu žalosti i bijesa, imaju osjećaj potpune izolovanosti. To su tipični simptomi traume, za koju je ustvari potreban tretman psihologa."

Potresni zaključci studije UNHCR-a

Djeca imaju tjelesne i duševne rane, pate od nesanice, smetnji u govoru, njihovo ponašanje je agresivno i hiperaktivno. I ne samo to, kaže glasnogovornik UNHCR-a Adrian Edward: "To je mješavina stresa, ali i ekonomskih faktora. Djeca više ne idu u školu, nedostaju im prijatelji i okolina na koju su navikla."

Ukoliko se stanje ubrzo ne promijeni, stasaće jedna generacija koja neće imati nikakvo obrazovanje. Osim toga - žene koje se porode u izbjeglištvu ne dobijaju za novorođenčad nikakve papire, nikakav rodni list. Stotine djece već sada ne posjeduju nikakav dokument ili državljanstvo. Ona su izložena riziku da postanu žrtve trgovaca ljudima ili izrabljivanja.

Dugoročne posljedice rata u Siriji su tako vidljive već danas - onw su katastrofalne, stoji u zaključku studije. UNHCR zato traži da se hitno reaguje u korist onih koji su potpuno nedužni i koji već dvije i po godine trpe. Upravo zbog djece Sirije bi međunarodna konferencija o miru u toj zemlji, koja se održava 22. januara u Ženevi, morala biti uspješna, smatraju u UNHCR-u.

Autori: Rainer Hartmann / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović