Između vjere i politike - crkve u Njemačkoj

Kancelarka Angela Merkel je pozvala Papu da se jasno distancira od Williamsovih tvrdnji, na što je Vatikan odgovorio da je Papa to već više puta učinio, ali da su oni zgroženi tako otvorenim miješanjem kancelarke u njihove stvari.

Prošla su vremena kada su barem nedjeljom nakon oglašavanja crkvenih zvona širom Njemačke ljudi odlazili u crkve i puni poštovanja i bogobojazni slušali što im ovaj puta ima za reći svećenik u svojoj propovjedi. U međuvremenu su crkve prazne i nedjeljom, mnoge se zatvaraju, sve je manje mladih ljudi koji žele postati svećenici.

To, međutim ipak se ne treba zavaravati: dvije najveće kršćanske crkve u Njemačkoj, katolička i protestantska, i dalje su velike i utjecajne institucije u zemlji, svaka sa oko 25 miliona vjernika.

Crkveni poreza za socijalne zadaće crkava

Mada je u njemačkom ustavu garantirano razdvajanje crkve od države i njihov je međusobni odnos postavljen na partnerskoj osnovi, crkva je itekako prisutna u svakodnevnom životu. Tako primjerice u školama postoji vjeronauk koji nije obavezan ali ga većina djece pohađa.

Posebnost Njemačke je i crkveni porez: on je obavezan za sve članove neke crkvene zajednice, a ubire ga država koja novac dalje proslijeđuje crkvama. Na taj novac crkve su upućene, potvrđuje to i raniji predsjednik Savjeta protestantskih crkava u Njemačkoj, Manfred Kock: "Mi kao crkva te prihode u svakom slučaju trebamo, jer mi obavljamo poslove društvo treba. Društvo ih u svakom slučaju nekako mora financirati, i promjena sadašnjeg sistema bila bi samo promjena forme, ljudi bi to primjetili tek kada je sve već prošlo."

Kock tu misli na brojne aktivnosti i katoličke i protestantske crkve na razini i u korist svih građane, ne samo svojih vjernika: crkve imaju svoje bolnice, škole, dječije vrtiće i staračke domove, one pomažu beskućnicima, siromašnima i narkomanima.

Savjet da, suodlučivanje ne

Tu se, međutim, angažman crkava ne zaustavlja: crkveni velikodostojnici se u raznim prilikama izjašnjavaju o društvenim i političkim pitanjima, bilo kada je riječ o socijalnoj politici, bilo kada se radi o odnosu prema izbjeglicama. Među omiljenim temama su naravno pitanje pobačaja, čemu se obje crkve suprotstavljaju, i zaštite obitelji, što obje podržavaju: "Obitelj je tamo gdje žive i gdje se odgajaju djeca i nama je važno da pomognemo ljudima koji odgajaju djecu. Zbog toga je obitelj za nas i dalje uzor kojem se teži."

Usporkos svom utjecaju crkve u Njemačkoj ipak znaju kakva je realnost: one nemaju politički legitimitet, i većina građana ne želi njihovo direktno upletanje u politiku - to bi im moglo biti samo kontraproduktivno. Utjecaj crkava ovisi dobrim dijelom i o njihovoj vlastitoj suzdržanosti. I zbog toga se u javnosti nitko ne uzbuđuje kada protestantska kancelarka proizva katoličkog papu - kad se crkva mješa u politiku, ne treba se čuditi da politika uzvraća udarac.