Je li Njemačka zaboravila na izbjeglice tijekom koronakrize?
31. januar 2021
Kada se Samir Al Jubouri (na slici gore) u siječnju//januaru prošle godine nekako domogao Njemačke, ni on, kao ni najveća većina Nijemaca još nisu ni čuli za opasni novi virus. Svijet je još, koliko-toliko, bio u redu.
Godinu dana kasnije ovaj 39-godišnjak sjedi u Središnjem prihvatnom centru za izbjeglice u Bonnu. Kroz masku govori: „Sretan sam da me pandemija korone zatekla ovdje. Medicinska skrb u Iraku je katastrofalna".
Al Jubouri je već dva puta bio testiran na koronavirus, oba puta negativno. U prosincu/decembru se u izbjegličkom smještaju naglo proširila zaraza, preko 50 žitelja je dobilo virus. Čitav jedan kat je bio pretvoren u karantenu. No s obzirom na to da ovdje žive uglavnom mlađe osobe, nije bilo ni jednog slučaja koji bi iyayvao komplikacije.
Mjere zatvaranja otežavaju integraciju
Oko 200 žitelja ovog izbjegličkog smještaja su kolateralna šteta mjera zatvaranja. Nema sportskih ni kulturnih sadržaja, knjižnica je zatvorena, tečaj njemačkog prebačen na internet. Okupljanja su zabranjena, vrtići rade ograničeno.
Al Jubuori, koji je, kako kaže, u Iraku studirao informatiku, čeka na rješenje svog zahtjeva za azilom no za vrijeme pandemije se odluke donose još sporije nego inače. Da ne bi potpuno gubio vrijeme, prijavio se u kantinu kako bi izučio kuharski zanat.
Mnogi postavljaju pitanje je li se u cijeloj ovoj zavrzlami oko pandemije, cjepiva, mjera zatvaranja zaboravilo na izbjeglice i njihovu integraciju. Predsjednik Saveznog vijeća za useljavanje i integraciju Mehmet Kilic smatra da je upravo ova grupa najviše pogođena onim što se događa već gotovo godinu dana.
„Izbjeglice su grupa koja najviše pati od koronakrize i koja je istodobno u potpunosti pala u zaborav. Oni ne mogu tako jasno artikulirati svoje probleme i uglavnom su isprva sretni što su uopće na sigurnom", kaže Kilic.
Ovaj odvjetnik se već preko dva desetljeća bavi pitanjima izbjeglica, 1998. je i osnovao Savezno vijeće za migracije i izbjeglice. Trenutno je zaokupljen jednim slučajem iz savezne pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija. Radi se o jednom policajcu koji je pobjegao iz Turske gdje je u zatvoru bio mučen. „Mi smo pokušali ubrzati proces donošenja odluke o njegovom zahtjevu za azilom. Ali zbog pandemije još nismo dobili ni termin".
- pročitajte i ovo: Katja Riemann: Sanjam o svijetu u kojem će pomoć izbjeglicama biti suvišna
Dvostruko opterećenje
Izbjeglice pate od dvostrukog opterećenja: strah od virusa i strah od protjerivanja u slučaju odbijanja zahtjeva za azilom. Tu je još i psihičko opterećenje zbog mjera zatvaranja. Mehmet Kilic je zato zatražio žuran sastanak predstavnika nadležnih ministarstava i ustanova kako bi se riješili gorući problemi.
„Najvažnije je da se izbjegličke obitelji s malom djecom iz skupnih prihvatišta smjeste u individualne smještaje. A skupne smještaje opremiti tako da djeca mogu pratiti nastavu preko interneta. Isto tako treba pojačati zaštitu od otkaza za one koji rade na radnim mjestima s ograničenim radnim vremenom, tzv. Mini-Jobs", kaže Kilic.
Izbjeglice najviše pogođene gubitkom radnog mjesta
Yvonne Giesing s Ifo instituta za gospodarska istraživanja u Münchenu je nedavno objavila jednu studiju koja je pokazala da tijekom koronakrize posao najviše gube građani stranog državljanstva.
„Useljenici i izbjeglice su i prije krize dobrim dijelom bili zaposleni na slabije plaćenim radnim mjestima s vremenski ograničenim ugovorima i oni su prvi na redu kada se dijele otkazi", kaže Giesing. Prema podacima Središnje agencije za zapošljavanje, 2020. je natproporcionalno mnogo stranaca izgubilo zaposlenje.
Poslovi u poljoprivredi, mesnoj industriji ili hotelijerstvu su prvi pali kao žrtve koronakrize. Yvonne Giesing vidi problem i u tome da izbjeglice u trenutnoj situaciji teško dolaze do prvog radnog mjesta u Njemačkoj. „Aktualna situacija je vrlo teška", kaže ova znanstvena suradnica.
- pročitajte i ovo: Nakon „Lipe“ imam noćne more
Protjerivanja se provode usprkos pandemiji
„Trenutna situacija se odražava i ne boravišni status", objašnjava Wiebke Judith, pravna savjetnica pri organizaciji Pro Asyl koja brani prava izbjeglica. „Onaj tko ima neregulirani boravišni status, koji ga samo štiti od protjerivanja, ne može dobiti povoljniji status koji bi dobio da redovito radi jer jednostavno ne može dobiti zaposlenje", kaže Judith. Bez zaposlenja nema ni samostalnih prihoda što je temeljni uvjet za povoljniji boravišni status.
Pravnicu istovremenu smeta što njemačke vlasti usprkos pandemiji i dalje protjeruju one kojima je odbijen zahtjev za azilom. „U međuvremenu se redovito organiziraju čarter letovi kojima se protjeruju odbijeni azilanti", kaže Judith.Isprva su ponovno krenuli letovi za istočnu Europu a zatim od prosinca i prema Afganistanu i to unatoč pogoršanoj epidemiološkoj situaciji. Wiebke Judith to smatra vrhuncem cinizma.
„S jedne strane se građane odvraća od bilo kakvih putovanja a s druge strane država organizira ova prisilna putovanja na drugi kraj svijeta bez obzira na to koliko novca takva putovanja stajala”, zaključuje pravnica.