Jedan jezik ili tri?

„Ekspertkinje i eksperti iz područja sociologije, antropologije i lingvistike su nakon prestanka postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije postali svjedoci apsurdnog eksperimenta: filmovi su titlovani na bosanskom i srpskom jeziku i obrnuto. Žestoko se -  gdje god je to bilo moguće - vodila borba na „tri" jezika za nacionani poredaki za međusobno razdvajanje otkako su Dejtonskim sporazumom uspostavljena tri zvanična jezika. Čak i na kutijama za cigarete se na tri jezika upozorava na posljedice konzumiranja nikotina. Pri tome tu pišu – to vam garantiram kao slavistkinja – tri fonetski potpuno iste rečenice, samo jedna je napisana ćirilicom", piše Emma Braslavsky za Die Zeit.  

Autorica dalje piše da je 2012. godine boravila u Sarajevu mjesec dana na poziv Goethe Instituta. Tokom ovog boravka je u sarajevskom PEN Centru srela brojne ljude koji su radili na novim projektima vezanim za budućnost. „I da nisam već od ranije znala ili čitala o tome, na ulici ne bih mogla prepoznati da su više od 90 posto ljudi ovdje muslimani. Za mene su oni Europljani, koji govore južnoslavenski jezik i žive na jugu Europe. Sasvim optički oni su mogli biti Grci ili Italijani", piše Braslavsky. Ona je, kako dalje navodi, tokom boravka u Sarajevu došla na ideju da pokrene Projekt Balkan Utopia.

„Susrela sam se sa novinarkama i novinarima, književnicama i književnicima, umjetnicima i umjetnicima, fotografkinjama i fotografima, kuratoricama i kuratorima, profesoricama i profesorima, osobama iz društvenopolitičkog života i postavila im dva pitanja: 1) Kako zamišljaš BiH i Balkan za 50 godina? 2) Koji naredni korak bi napravili kako bi se približili toj viziji? Iz toga sam izabrala 22 intervjua i u neskraćenoj verziji objavila na internetu", piše Braslavsky.

Bez titlova

„Iako su vizije različite, ponekad vrlo osobne, imaju jednu zajedničku želju: osloboditi ljude njihovih etničkih, religioznih i nacionalističkih oznaka", piše Braslavsky.

„Projekt Jugoslavije je pokazao da se ljudi sa različitim predstavama zajedno mogu identificirati i mogu koegzistirati preko jednog jezika. Među njima se u osnovi razvio pluralistički identitet jer je Jugoslavija od početka bila heterogena. I on (još) postoji: Onaj ko ponedjeljekom ode u kino Bosna u Sarajevu će shvatiti šta mislim. Okupljeni, u polutami, Hrvati, Bošnjaci i Srbi pjevaju zajedničke jugoslovenske pjesme. I pričaju i piju. Razumiju se vrlo dobro. Bez titlova", piše Emma Braslavsky za Die Zeit.

Priredila: Zorica Ilić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android