Jedan muzičar iz Tuzle za „Tri pisma iz Sarajeva“

Bosanskohercegovački mediji pišu o njemu i njegovom prijatelju Mehmedu Bojiću kao o specijalnim  Bregovićevim gostima iz Živinica. Njihovim nastupom sa pjesmom „Made in Bosnia" se otvara dugo najavljeni koncert u Sarajevu. No, Sifet Avdić nema veze sa Živinicama.  Rođen je u Banovićima, a od 1961. godine živi i radi u Tuzli. Tu je pohađao i muzičku školu, naučio sviranje violine i drugih gudačkih instrumenata.  Muzika je tako postala i ostala najvažniji dio njegovog života. Svira i pjeva. Poznat je postao zahvaljujući pjevanju bosanske tzv. izvorne muzike. Prvo osniva grupu „Bratstvo"  sa kojom svira po svadbama i sijelima te nakon nje i bend koji naziva „Rasema i Sifetovi izvori".

Violina najdraži instrument , mada sazu najviše duguje

Za svojom prvom kupljenom violinom i dan danas žali, priča simpatični Tuzlak. Prodao ju je u nekim težim vremenima, no prije toga ju je rasklopio, uzeo njen šablon i 1987. sagradio svoju prvu violinu. Taj posao je mukotrpan i zahtijeva veliku koncentraciju. Za pravljenje jedne violine mu treba oko 400 sati, priča Sifet.  Dosada ih je napravio 35. Neke od njih su prodate u Japan, Francusku, Njemačku, tri su, dodaje ponosno, završile u Bečkoj filharmoniji. Pravi ih po Stradivarijevom modelu, filigranskom preciznošću od skupocjenog bosanskog javorovog drveta i sa strunama od konjskog repa. Pravi i šargije i sazove, i jednom od njih može da zahvali, što je  i sam postao popularan diljem svijeta.

Preko saza poznanstvo i saradnja sa Goranom  Bregovićem

Jedan od njegovih sazova je, naime, kao poklon došao u ruke Gorana Bregovića. Taj poznati muzičar je bio tako oduševljen njegovim izgledom i zvukom da je odlučio da stupi u kontakt sa njegovim izrađivačem. Jednog dana je, priča Sifet Avdić, zazvonio njegov mobilni telefon: 

„Je li to Sifet Avdić? Jeste. Ko me zove? Bregović. Daj, nemoj me zezat'. Ozbiljno ti kažem. Sifete. Trebaš mi nešto. Šta? Treba mi otpjevat' jednu pjesmu. Violina i šargija i trebaju mi dva pjevača. Neka tri pisma, reče on, da pravi CD. On mi pošalje u toku dana demo-snimak sa refrenom. Meni dođe kolega iz Banovića, otpjevamo mi to. Ja idući dan vratim to 'Bregi' nazad, on ne može vjerovati."

Ta neka „Tri pisma", odnosno „Tri pisma iz Sarajeva" su u međuvremenu  jedan od aktualno najpopularnijih albuma iz kategorije tzv. etno-muzike. Kritičari lista „New York Times" su ga proglasili jednim od 100 najznačajnijih albuma na području žanra tzv. „World Music". 

Goran Bregović ga je sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane u protekle dvije godine predstavio diljem svijeta, između ostalog u Parizu, Londonu, Rimu, Sydneyu, Istanbulu te u Beogradu, Zagrebu i Podgorici. Sad napokon i u Sarajevu. 

Sarajevski koncert, koncert života

Sifet Avdić se jako obradovao pozivu Gorana Bregovića da zajedno sa Mehmedom Bojićem i sam nastupi na koncertu u Sarajevu na kojemu sudjeluje i veliki simfonijski orkestar Sarajevske filharmonije i koji mnogi ocjenjuju jednim od kulturnih događaja godine u Bosni i Hercegovini. Učešće je, međutim, zbog teške povrede noge skoro morao otkazati: „Kad sam to javio 'Bregi', on mi je odmah u Tuzlu poslao specijalne lijekove koji su pomogli zacjeljenju noge. Sad sam nanovo 'fit' i jako sam sretan što sam dio tog velikog spektakla."

Ima li tremu? „Naravno, ko je ne bi imao." Voli, kaže, Sarajevo, ali se raduje i povratku u svoju Tuzlu. U kuću koju je sagradio zahvaljujući pravljenju i prodaji instrumenata, u kojoj živi sa svojom suprugom Razijom te djecom i unucima. Jedan od sinova je naučio zanat od njega, počeo je i sam praviti instrumente, ističe ponosno. A nada se da će i Bregović ponovo naći vremena da navrati u njegovu 'mahalu' i u radionici s njim popije kafu – 'Made in Bosnia'.