Još jedno izvinjenje

Upravni odbor Radio Televizije Srbije (RTS) uputio je izvinjenje građanima Srbije i građanima susjednih država koji su bili predmet uvreda, kleveta i sadržaja koji bi odgovarali današnjem određenju govora mržnje, a koji su emitovani u programima RTB-a (Radio televizija Beograd) i RTS-a tokom devedesetih godina.

"Tokom nesrećnih događaja iz devedesetih godina, RTB i RTS su više puta svojim prilozima povrijedili osjećanja, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanistički opredjeljenih intelektualaca, pripadnika političke opozicije, kritički usmjerenih novinara, pojedinih manjina u Srbiji, manjinskih vjerskih zajednica u Srbiji, kao i pojedinih susjednih naroda i država", navodi se u saopštenju koje je doneseno na prvoj sjednici novoizabranog Upravnog odbora RTS-a koji čine Đorđe Vozarević, Milica Kuburović, Predrag Marković, Slobodan Marković, Milan Nikolić, Zoran Popović, Vojislav Stanovčić, Dušan Stokanović i Žarko Trebješanin.

Na ovaj način Upravni odbor te medijske kuće, na čijem čelu je Aleksandar Tijanić, ministar informisanja u vladi Mirka Marjanovića devedesetih godina, pokušao je da napravi otklon od činjenice da je ta kuća bila jedna od glavnih poluga režima Slobodana Miloševića. Međutim, sagovornici Deutsche Welea slažu se u ocjeni da je izvinjenje stiglo prekasno, da predstavlja opšte mjesto i da ono na čemu zapravo treba poraditi jeste suštinska izmjena programa sa jasnim određenjima prema ratnim dešavanjima u bivšoj SFRJ.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu i bivši član Radio difuzne agencije Srbije (RRA), Rade Veljanovski smatra da je izvinjenje stiglo kasno.

„Čekali smo punih 10 godina, trebalo je to da se dogodi dosta ranije. Mislim da je umjesto te vrste izvinjenja mnogo bolje kada se u programu vidi pravi odnos prema devedesetim godinama, kada se, recimo u obilježavanju nekih važnih datuma koji nas podsjećaju na događaje iz devedesetih godina rade objektivni prilozi koji govore i o odgovornosti Srbije za ono što se dogodilo a ne samo o odgovornosti onih kojih su recimo na teritoriji Hrvatske i BiH proganjali Srbe. Kad se izvinjavate i kad to deklarativno saopštite nije sigurno da iza toga stoji ostvarena namjera“, kazao je Veljanovski.

Odnos prema Bosni i Hercegovini

Upravo je i danas problem u suštini programa koji emituje RTS, jer on, prema mišljenju Veljanovskog, previše prati politiku vladajuće koalicije, a to, kako kaže, ne bi smio da bude posao javnog servisa.

Dopisnik Federalne televizije iz Beograda, Dragan Banjac smatra da izvinjenje nema težinu i da u toj medijskoj kući, kao i cjelokupnom sistemu, ništa nije promijenjeno. „Što se tiče RTS-a i odnosa prema Bosni i Hercegovini, tu su dva aršina prisutna konstantno: iz Sarajeva možemo čuti vijesti samo ako su negativne, dok se iz Banjaluke reklamira Dodik, on se hrabri... Predsjednik Srbije u istom danu govori da podržava Dodika i da se Srbija neće miješati u odnose u BiH. To je licemjerje prije svega“, istakao je Bursać.

Direktor sarajevskog Media centra, Boro Kontić, koji se u svom filmu „Godine koje su pojeli lavovi“ bavio upravo ratnom propagandom devedesetih godina, smatra da je ovo jedan mali, ali ipak korak naprijed. „Sad očekujemo naredne korake, a da li će oni uslijediti to ćemo vidjeti. Nisam siguran. Obično se svi zadovolje sa jednim ovakvim potezom. Moguće da to iz ugla ljudi RTS-a izgleda kao jedan ogroman i velik korak, ali sa one druge strane ljudi koji su imali priliku da gledaju taj program ili da o njemu prave filmove ili da ga analiziraju, mislim da je nedovoljno. Bilo bi dovoljno da se na tom programu prikažu neki od dokumentaraca, poput filma Lazara Lalića 'Drugi dnevnik' u kojem je prikazano mnogo primjera ratne propagande i onoga što je RTS uradio tih godina“, kazao je Kontić i dodao da je suština cijele priče da ljudi shvate da mediji, pogotovo u tim ključnim vremenima, mogu da odigraju i dobru, a najčešće odigraju najgoru uslugu za javnost jedne zemlje.

RTS mora promijeniti uređivačku politiku

Sličnog mišljenja je i novinar Hrvatske televizije (HRT), Denis Latin dugogodišnji autor emisije „Latinica“. On smatra da bi izvinjenje imalo težinu kad bi se osjetilo u programu RTS-a, što, kaže, nije slučaj.

„Nekako mi je to sve skupa slabo i ne drži vodu, ja smatram da bi na RTS-u trebalo da se dogode i neke krupne stvari, tj. da bi se o tim stvarima koje su se događale u devedesetim trebalo govoriti javno, da bi trebalo prikazati zločine, da bi se stanovništvo Srbije s tim suočilo, baš kao što se s tim suočavaju, i to dosta teško i bolno, kao što vidimo i u Hrvatskoj. Čini mi se da se taj splet pitanja koja se tiču rata, suočavanja s prošlošću i sa zločinima sistemski izbjegava u srpskim medijima, prvenstveno na RTS-u, gdje se uostalom i vodi kadrovska politika već godinama, koja pokazuje da se stvari nisu bitno promijenile nakon 2000. godine“, kazao je Latin i naveo da ni na HRT-u nije mnogo bolja situacija, ali da se, za razliku od RTS-a, u njegovim i još nekim drugim emisijama tokom protekle decenije Hrvatska ipak jednim dobrim dijelom suočila sa zločinima koje su činile njene snage. „Ne vidim da je taj proces u Srbiji uopšte počeo“, kazao je Latin.

Upravni odbor RTS-a je u saopštenju naveo da je program RTB-a i RTS-a bio gotovo neprestano i grubo zloupotrebljavan tokom devedesetih godina prošlog vijeka, u svrhu diskreditovanja političke opozicije u Srbiji i njenih lidera, i kao dio propagande tadašnjeg nedemokratskog režima.

Građani još uvijek plaćaju ratne huškače

Međutim, ono što dodatno devalvira ovo izvinjenje jeste činjenica da RTS još uvijek zapošljava ljude koji su bili dio ratnohuškačke propagandne mašinerije, napominje Rade Veljanovski.

„Neki se više ne pojavljuju na ekranu ali su zaposleni, nisam baš siguran da sva lica koja danas gledamo u informativnom programu zaslužuju da se tu pojavljuju s obzirom na period devedesetih godina. To samo pokazuje da nije do kraja uspostavljen odnos prema tom periodu, na kraju krajeva nije previše sjetiti se ni činjenice da je sadašnji generalni direktor svojeveremeno bio ministar u vrijeme Slobodana Miloševića“, zaključio je profesor Veljanovski.

Tako je jedna od perjanica tadašnje Radio televizije Novi Sad, a danas RTV Vojvodine, Milijana Baletić tako je ovih dana ponovo došla na male ekrane pomenute televizije sa autorskom emisijom. Činjenica je da ova televizija nije više u sastavu RTS-a, ali je plaćaju građani Autonomne pokrajine Vojvodine. Izaslanik UN Tadeuš Mazovjecki 1994. godine zabranio joj je rad na televiziji, a danas dobija posao na javom servisu. Generalni direktor RTS-a u najstrašnija vremena ratne propagande, Milorad Vučelić, glavni je i odgovorni urednik nedjeljnika „Pečat“, dok je ratni reporter iz Vukovara Nino Brajović generalni sekretar Udruženja novinara Srbije.

Koliki je uticaj ratne propagande bio, i o koliko ozbiljnom i velikom problemu govorimo, pokazuje i podatak da je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije prije dvije godine najavilo da prikuplja dokaze protiv novinara koji su svojim izvještavanjem pozivali na mržnju i vjersku, nacionalnu i etničku netrpeljivost. NUNS (Nezavisno udruženje novinara Srbije) je sredinom 2009. podnio Tužilaštvu za ratne zločine Stbije krivičnu prijavu protiv odgovornih u medijima u Srbiji za ratnohuškačko izvještavanje, podstrekivanje i podsticanje na ratne zločine.

Autorka: Žarka Radoja, Beograd

Odg. urednik: Svetozar Savić