Julijus fon Jan - pastor koji je spašavao Jevreje
15. oktobar 2020
„Želim da se u ime svog oca od srca zahvalim izraelskoj državi za ovu posebnu čast, da ga nagrade kao pravednika među narodima. To je u određenoj mjeri vrhunac počasti, koje je moj otac dobio posthumno."
Rihard fon Jan ima 86 godina, govori polako i ponekad zamucne. U glasu se osjeća da je duboko dirnut. Izraelski ambasador Džeremi Išaharaof uručio mu je odlikovanje za njegovog oca Julijusa fon Jana (1897-1964) „Pravednik među narodima" Memorijalnog centra Jad Vašem. Time izraelski Meomorijalni centar za žrtve Holokausta odlikuje zaslužne za spasavanje Jevreja ili one koji su im pomagali u doba nacističkog progona.
Radnje opljačkane, groblja uništena, stotine ubijenih
Julijus fon Jan je bio izuzetak. Jedan od rijetkih koji nije ćutao novembra 1938, već naprotiv – podigao glas. 8. i 9. novembra su u Noći pogroma nacisti širom Njemačke palili sinagoge, pljačkali i uništavali jevrejske radnje, srknavili groblja i ubili na stotine Jevreja. I sve se to dešavalo pred očima cijele javnosti – koja je ćutala.
Rat još nije bio počeo, ali je već uveliko bilo progona Jevreja, koncentracionih logora, tiranije… Julijus fon Jan nije ćutao. U novembru 1938. imao je 41 godinu, dvoje djece i bio je pastor u Oberleningenu.
Upozorenje „propovjednicima laži"
Osam dana nakon pogroma u cijelom Rajhu, propovijedao je u crkvi koristeći riječi proroka Jeremije: „O zemljo, zemljo, zemljo čuj riječ Gospodnju!" Fon Jan je govorio o „organizovanom antihrišćanstvu. Strasti su se raspirile, zapovijesti zloupotrijebljene, bogomolje, koje su drugima svete nekažnjeno spaljene, ljudima je opljačkana ili uništena imovina. Muškarci koji su vjerno služili našem njemačkom narodu (…), strpani su u koncentracione logore, samo zato što pripadaju drugoj rasi!".
I upozoravao je – jasno se žaleći na nedostatak podrške crkvenog rukovodstva njegove crkve – od lažnih crkvenih propovjednika, koji „samo znaju za ‚hajl‘ i ‚zig, ali ne propovijedaju riječ Božiju". Ali, „Bog ne dozvoljava da se njegovi sljedbenici izvrću ruglu. Ono što siješ to ćeš i požnjeti!" I sljedeće nedjelje je pastor Fon Jan propovijedao na isti način.
82 godine nakon njegovih hrabrih propovijedi, država Izrael mu je odala počast ko nejevreju, koji je u nacionalsocijalističkoj eri svoj život stavio na kocku, kako bi spasavao Jevreje. Ovo odličje je do danas dobilo 27.000 muškaraca i žena, od kojih 600 Njemica i Nijemaca. Rihard fon Jan, njegov sin je kazao da je u Oberleningenu već ranije postavljeno spomen obilježje njegovom ocu; 1980-ih, povodm 50 godina sjećanja na „tzv. biografije otpora" i na taj način mu je odata počast na nacionalnom nivou.
Rihard fon Jan, međutim, kaže da se „odlikovanjem Jad Vašema priča zaokružila na međunarodnom nivou". „Na osnovu mog ličnog viđenja i iskustva, moj otac je zaista bio poseban čovjek po mnogočemu. On je sigurno zaslužio ovo odličje."
„Svijetli primjer" i za crkvu
Ambasador Isašarof je evangelističkog pastora nazvao „svjetlim primjerom integriteta, koji je kao božji čovjek bio uz Jevreje u najmračnije vrijeme njihove istorije. (…) On je učinio ono što bi svaki humani čovjek trebalo da učini, ali ipak – to je bio izuzetak", naglasio je izraelski diplomata.
Izuzetak. Takođe i na to podsjeća odlikovanje „Pravednik među narodimma". Julijus fon Jan je bio izuzetak i u njegovoj Evangelističkoj crkvi, čije rukovodstvo nije stalo iza njega. Oni su, činjenica je, spriječili da bude poslan u koncentracioni logor, ali izgubio je sveštenički položaj i nije mu više bilo dopušteno da dolazi u parohiju u Oberleningenu. Fon Jan je pretučen, bačen u tamnicu, a kasnije sa kažnjeničkom jedinicom poslat na Istočni front. Po završetku rata Julijus fon Jan se vratio u Oberleningen. Kao pastor je služio još dobrih deset godina. Ali, obilježen ratom i progonom, povlači se 1958. u penziju. Umire 1964.
Slučajno se podudarilo da baš sljedeće nedjelje Evangelistička crkva u Štutgartu (gdje je Fon Jan bio u istražnom zatvoru) obilježava 75. godišnjicu tzv. Štutgartskog priznanja krivice. „Žao nam je da nismo hrabrije ispovijedali vjeru, radosnije vjerovali i vatrenije ljubili", stoji u jednom dokumentu, koji je neposredno pred novo osnivanje Evangelističke crkve u Njemačkoj 18. i 19. oktobra 1945. u Štutgartu usvojen i objavljen. Bio je to početak procesa suočavanja s prošlošću, koji je još dugo trajao. Julijus fon Jan ostaje jedan od onih koji su hrabro ispovijedali svoju vjeru.