Köhler kritikovao bankare, pohvalio vojnike

Moja supruga i ja čestitamo Božić, sa zahvalnošću se sjećamo rođenja Isusa Hrista i radujemo se sa svima koji prema tome imaju poštovanja, nezavisno od njihove vjeroispovesti.

U ovim danima Božića, sjećamo se događaja protekle godine. Svi smo se radovali na dvadesetogodišnjicu pada Berlinskog zida: „Narod – to smo mi!“ Taj poklič sa istoka bio je i ostao zadatak svih nas. Jer demokratija – to smo svi mi. I svi mi možemo nešto da učinimo za svoju zemlju.

Milioni naših sugrađanki i sugrađana to zaista i rade. U službi za dobro svih, oni se angažuju u udruženjima građana, crkvenim zajednicama, političkim partijama. To me raduje.

Da li smo dovoljno obazrivi prema bližnjima?

Međutim, ove godine smo iskusili i nezaštićenost. Masakr u Vinendenu nam je pokazao da nema garancije za našu bezbjednost. Petnaestoro djece je stradalo od ruke djeteta koje je takođe izgubilo život. Pitamo se: kako je to moglo da se desi? U nama se širi neprijatan osećaj da smo nešto važno propustili živeći tako kako živimo.

A onda – šok u septembru. Na jednoj stanici prigradskog voza u blizini Minhena, jedan čovjek je bio budan, hrabar i stao uz bespomoćnu djecu. Njegova bitka bila je unaprijed izgubljena. Ove godine doživjeli smo ono što nas dovodi do granice shvatljivog. I opet pitanja: da li smo dovoljno obazrivi? Da li smo dovoljno budni?

Požrtvovanost vojnika i proždrljivost bankara

Mislim i na naše vojnike u Afganisitanu : Da li smo svjesni toga šta znači to što su oni tamo? Moje misli su i sa ljudima koji se nalaze daleko od domovine u službi policije, ili humanitarnih organizacija. Svima njima srdačno čestitam Božić.

Živjeti obazrivo, znači i zalagati se za pravedan poredak u svijetu. Tu ima još mnogo da se uradi. Upravo smo doživjeli kako su neumjerenost u finansijskom svijetu i nedovoljna državna kontrola gurnuli svijet u duboku krizu. Zahtijevam da se u ovom sektoru unese više časti, kontrole i odgovornosti.

Priroda obavezuje

Živimo u svijetu koji možemo da uređujemo po svojoj volji. To je poklon koji obavezuje. Ako hoćemo da ova planeta, naša jedina Zemlja i sutra bude naša domovina, onda moramo čuvati prirodu. Moramo živjeti u skladu sa njom.

Put u dobru budućnost treba naći idejama, razumom i angažmanom. Budimo hrabri. Riječ je o politici koja nije kratkoročna, ni po riječima ni po djelima. Riječ je o kulturi obazrivosti, ali i odavanja priznanja. Tako se stvara povjerenje. Tome može da doprinese svako od nas.

Prevod: Dijana Roščić

Odg. urednik: Azer Slanjankić