Kad gay trese mrežu

"I mi u sportu upoznati smo s problematikom da ljudi s drugačijom homoseksualnom orijentacijom zbog straha od diskriminacije žive pod znatno većim pritiskom. Upravo je zbog toga naš cilj tematizirati ovaj problem, potaknuti svijest kod ljudi i stvoriti klimu za pravedan suživot među društvenim skupinama", riječi su predsjednika Njemačkog nogometnog saveza (DFB).

U decembru prošle godine igrač ragbija iz Walesa Gareth Thomas izjavio je nešto što se u svijetu sporta pomno taji. "Ja sam homoseksualac", bile su njegove javne riječi. Thomas je dodao i kako se nada da je svojom izjavom nešto više otvorio vrata ovoj temi u sportu. No, iako niko ne može isključiti da u profesionalnom nogometu ne postoje nogometaši koji se "skrivaju", pojam homoseksualnost ili gay u ovim se redovima sve do danas nije glasno čuo.

Nogometaši ne priznaju javno

Naime, unatoč tome što objavljivanje svoje seksualne orijentacije nekim amaterskim nogometašima nimalo nije utjecalo na privatni i poslovni život, u profesionalnom nogometu stvar je drugačija. U svom govoru pred savezom u kojem su okupljeni vrhovni menadžeri koji su se javno izjasnili da su homoseksualci, Zwanziger je rekao kako se nada da će se aktivni profesionalni nogometaši koji su gay javno izjasniti o svojoj orijentaciji bez straha od posljedica, jer bi to dalo signal svima onima koji strahuju od mogućih posljedica.

I predsjednik ovog saveza Bernd Schachtsiek naglasio je kako bi javna objava svoje seksualne orijentacije od strane nekadašnjih profesionalnih nogometaša uveliko potaknula i aktivne nogometaše da se bez straha izjasne. No realnost je drugačija, dosad naime niti jedan profesionalni nogometaš u njemačkom nogometu nije se javno izjasnio da je gay. Nogomet se još uvijek smatra sportom u kojem na prvom mjestu stoje borba, agresivnost i snaga.

Hrabar potez

Dosad je samo jedan nekadašnji igrač četvrte njemačke lige Marcus Urban javno progovorio. U svojoj biografiji "Igra skrivača" Urban je opisao dugogodišnju bitku između svoje seksualne orijentacije i pritiska od strane suigrača i fanova u pogledu uspjeha. U cijelome svijetu profesionalni igrači u sportu i danas igraju "igru skrivača". No koliko je homofobija u nogometu ukorijenjena pokazuju i mnogi primjeri. Nekadašnji branič FC Kölna Paul Steiner ovim je riječima opisao stav koji je 80-tih vladao u pogledu homoseksualnosti u nogometu:

"Ne mogu si zamisliti da homoseksualci znaju igrati nogomet!" 1982. godine britanski nogometaš Justin Fashanu potjeran je s terena od strane svog trenera nakon što je ovaj saznao da mu je igrač gay. Fashanu je bio prvi profesionalni nogometaš koji se javno izjasnio da je gay, no osam godine kasnije objesio se u garaži - razlog - više nije mogao izdržati neprijateljstvo prema njemu.

Hrvatski nogometni trener Otto Barić bio je prvi trener kojeg je UEFA kaznila zbog homofobije. "Kažem ono što mnogi misle: nikada neći dozvoliti da jedan homoseksualac igra u mojoj momčadi", bile su riječi Barića zbog kojih ga je UEFA kaznije na 3.000 švicarskih franaka.

Autor: M. Ljubičić (sueddeutsche / dpa)

Odg. urednik: Zorica Ilić