1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kada će EU pokazati Erdoğanu gdje su granice?

Banu Gueven
25. decembar 2020

Presuda Canu Dündaru politički je motivirana i ne iznenađuje, kaže Banu Güven. Ona se pita koliko dugo će svijet gledati kako predsjednik Erdoğan podriva ljudska prava u Turskoj.

https://p.dw.com/p/3nBef
Can Dündar
Can Dündar Foto: Malte Ossowski/SvenSimon/picture alliance

Presuda protiv Can Dündara odavno je donesena. Suci su imali slobodnog prostora samo kada je u pitanju visina kazne. Sada znamo: 27 godina i šest mjeseci za vojnu i političku špijunažu i potporu terorističkoj organizaciji.

Prije šest godina, kada je turska vlada prvi put iznijela optužbe protiv Cana Dündara, Recep Tayyip Erdoğan, koji je u to vrijeme još bio premijer, zaprijetio je: "Neću mu dopustiti da se samo tako izvuče s tim."

Sudbonosan novinski izvještaj

Razlog je bio novinski članak koji je Can Dündar objavio kao glavni urednik turskog dnevnika "Cumhuriyet". U njemu je izvijestio o prikrivenoj isporuci oružja turske tajne službe MIT džihadističkim pobunjenicima u Siriji.

Dündar je ove navode potkrijepio s nekoliko fotografija i video zapisom. U tekstu on navodi da se na tim snimkama jasno vidi kako su žandarmerija i jedan javni tužitelj zaustavili transport oružja tajne službe džihadistima. Potegnuto je oružje na obje strane i tek nakon opasne prepirke javni tužitelj je uspio pogledati teret. Pod lijekovima je pronašao minobacače, granate, rakete i mitraljesko streljivo. U pozadini se čuo glas osumnjičenog tajnog agenta: "Pazite, ovo je vrlo eksplozivno oružje!"

Nema praznih prijetnji

Erdoğan je bio vrlo ljut i otvoreno zaprijetio Dündaru da će platiti visoku cijenu za izvještaj. I upravo se to dogodilo.

Dündar je prvo otišao u zatvor, ali je pušten tri mjeseca kasnije presudom Ustavnog suda. Uslijedilo je naizgled beskrajno suđenje pred istanbulskim sudom.

Za vrijeme jedne rasprave na njega je pucao jedan atentator, ali ga nije pogodio. U ljeto 2016. Dündar je utočište pronašao u Njemačkoj. No njegovoj supruzi su turske vlasti oduzele putovnicu. Tek tri godine kasnije ona je pronašla drugi način da napusti Tursku.

Prije gotovo dva mjeseca Dündarova imovina oduzeta je u Turskoj jer se nije želio pojaviti pred sudom: sve što je naslijedio od obitelji i zaradio kroz 40 godina rada, uključujući stan u kojem živi njegova 79-godišnja majka.

Sudbina Cana Dündara pokazuje što prijeti novinarima u Turskoj kada se bave svojim zanimanjem. Suđenje protiv njega bilo je političko s unaprijed poznatim ishodom. Da svojim prisustvom takvom montiranom procesu ne bi dali legitimitet, i optuženi i njegovi odvjetnici su odbili prisustvovati suđenju. "Nismo više htjeli tolerirati ovaj teatar i praviti se kao da je sve legalno", rekao mi je Can Dündar telefonom.

Slutnje

Can i ja se znamo više od deset godina. Tada smo oboje otpušteni iz istog informativnog medija iz političkih razloga. Kad sam se oprostio, razgovarali smo o mogućim ishodima predstojećih izbora i pitali se koliko loše stvari mogu postati.

Can Dündar pri ulasku u sudnicu prije nego je napustio Tursku
Can Dündar pri ulasku u sudnicu prije nego je napustio TurskuFoto: picture-alliance/dpa/S.Suna

Tada Can nije mogao očekivati ​​što mu se sprema. A turske vlasti nisu računale na njegovu novinarsku odlučnost. Na kraju - kaže Can telefonom - vlada se samo razotkrila: "Ova presuda izjednačava  izvještavanje s terorističkim aktivnostima. No prije svega cijeli je svijet - ne samo zbog senzacionalnog suđenja protiv njega - saznao što turske vlasti sada otvoreno nazivaju državnom tajnom: "Činjenicu da je Turska isporučila oružje džihadistima."

Can još nije zadovoljan s ovim. Kaže da je još odlučniji pokazati knjigama i dokumentarcima koliko je korumpiran Erdoğanov režim.

Korumpirana "Nova Turska"

U "novoj Turskoj" - kako Erdoğan naziva vrijeme svoje vladavine – žrtve progona nisu samo novinari poput Can Dündara, političari poput Selahattina Demirtaşa i aktivisti za zaštitu ljudskih prava poput Osmana Kavale, već i svi koji izraze svoje neslaganje. I cijeli svijet to gleda. Jer cijeli svijet odavno zna za sustavna kršenja ljudskih prava u "novoj Turskoj".

Pitam se bi li nova načela EU-a o sankcijama u slučaju kršenja ljudskih prava mogao imati posljedice i za Tursku. Pitanje je: koliko dugo vlade EU-a mogu gledati u stranu i s Turskom sklapati poslove kao da se ništa ne događa, dok su ljudi tamo sve više potlačeni? U svakom slučaju, mi novinari nastavit ćemo izvještavati.

Turska novinarka i TV-voditeljica  Banu Güven piše za razne njemačke i turske medije. Od 2018. godine ona živi i radi u Njemačkoj.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android