Kafići za prodaju droge donose velike zarade holandskim gradovima i veliku ljutnju belgijskim susjedima
11. maj 2006
Voeren je malo selo na holandsko-belgijskoj granici. Proljeće je stiglo, a sa njim i cvjetovi kanabisa, naravno sakriveni od očiju javnosti. Uzgoj hašiša i marihuane kao i proizvodnja i prodaja droga je u Belgiji zabranjena. Belgijski Voeren udaljen je svega 10 km od holandskog Maastrichta. Tamo je dozvoljena prodaja do 5 grama droge po osobi, u sada već legendarnim coffee-shopovima. 15 takvih kafića-shopova nalazi se samo u Mastrichtu. Tokom protekle godine 1 milion i 300.000 turista interesiralo se odlazak u te kafiće i kupovinu droge, što se gradjanima Masstrichta baš ne dopada:
«Stvaraju nam probleme, prije svega velike saobraćajne gužve. Uglavnom dolaze Nijemci, Belgijanci ili Francuzi. Oni dolaze samo radi trave.»
Univerzitet u Masstrichtu izračunao je da kupci droge godišnje donesu gradu zaradu od 15 miliona eura, što je ne samo za kafiće već i za ostale prodavnice ogroman izvor prihoda. S druge strane gradonačelnik Maastrichta želi se osloboditi lošeg imidža i problema sa saobraćajem. Neki od ovih shopova su zatvoreni, drugi su prebačeni u predgradje Maastrichta. Predsjedavajući Udruge kafića za prodaju mekih droga Marc Josemanns je to čak prihvatio i rekao:
«25% ovih ljudi ne dolaze da vide Maastricht, već da kupe canabis. Kada je to već tako, onda ga mogu kupovati i u predgradju.»
Marc Josemanns, koji već 20 godina posjeduje Shop «Easy Going», takodjer će se preseliti na rub grada. Najidealnije mjesto za kafić bila bi bivšta holandsko-belgijska granica. Zgrade još uvijek postoje, zajedno sa velikim parkiralištima i naravno izvrsnim saobraćajnim čvorom i autoputem, koji se račva u svim pravcima. No, belgijske vlasti ne žele mu dati odobrenje za otvaranje kafića na granici. Ova namjera Holandjanina Marca Josemannsa ne svidja se ni gradonačelniku belgijskog sela Voeren:
«Mi živimo u blizini Maastrichta. To bi značilo da se coffe.shopovi sve više približavaju Voerenu. To povlači sa sobom dolazak sve većeg broja ilegalnih kupaca. Imammo dovoljno mladih ljudi, koji imaju problema s drogom. Znamo i za plantaže kanabisa, na kojima se prave zalihe za Maastricht.»
Gradonačelnik belgijskog Voerena poslao je specijalne, izvidjačke trupe, sa ciljem da pronadju plantaže canabisa. Uzgajanje canabisa je, s druge strane, u Holandiji zabranjeno. Stanovništvo belgijskog Voerena , zajedno sa gradonačelnikom stoga protestuje, tražeći od holandskog gradonačelnika Maastrichta da zatvori sve svoje kafiće za prodaju mekih droga. No holandski gradonačelnik dobro zna da droga donosi velike prihode njegovom gradu. Evropska Unija daje Holandiji pravo da njene valsti dozvole da svaki kafić nabavlja dnevno po 500 grama marihuane i hašiša i da ga prodaje. Gradonačelnik Maastrichta traži od shopova da rade transparentno, što je razljutilo žitelčje susjednog belgijskog Voerena, čiji gradonačelnik Broers kaže:
«Gradonačelnik Maastrichta nam je rekao: Tako mnogo Belgijanaca dolazi kod nas da kupuje drogu. Vi ste sami za to krivi. Ali on se ponaša kao da vrbuje kupce za dobru čokoladu. Pa onda svi dolaze.»
To je evropska svakodnevica. Otvorene granice, različita poimanja zakona. I za stotine hiljada Nijemaca droga je razlog za posjetu Maastrichtu. Belgijanci medjutim pokušavaju i Nijemce da pridobiju za proteste i borbu protiv holandske droge. U tome će izgleda i uspjeti.