Kako funkcionira sistem za uzbunu od cunamija na Pacifiku

Oni bodu oči svakome ko prolazi američkom Zapadnom obalom: plavi znakovi sa bijelim talasom i strelicom ispod koje piše: Cunami-put za evakuaciju. Znakovi upućuju na cestu koja vodi u brda. To je jedini izlaz za stanovništvo nakon što se pojavi alarm za uzbunu kojim se narod upozorava da se obali približava na stotine kilometara dugi, razorni talas-cunami , uzrokovan zemljotresom na dnu mora.

Uz nešto sreće ljudi imaju nekoliko sati da se sklone na sigurno i to sve zahvaljujući sistemu za uzbunu, u koji je uključeni 26 zemalja Pacifika. Pored SAD-a, u sistem su uvezane Rusija, Japan, Kina, niz južnoameričkih zemalja i Francuska , koja posjeduje ostrva na jugu Pacifika.

Sjedinjene Američke Države su 1949-te godine izgradili sopstveni regionalni sistem upozorenja od cunamija na Havajima. Ali, nakon razornog zemljotresa na Aljasci 1964-e, u kojem su cunami zbrisali sa zemlje većinu naseljenih mjesta, Amerikanci su u roku godine dana uspostavili internacionalni alarm za uzbunu.

Na dnu Pacifika postavljeni su specijalni senzori. Na svakom ostrvu osnovana je seizmološka stanica. Svako podrhtavanje tla automatski se prenosi centrali na Havajima. Potom seizmolozi, na osnovu jačine zemljotresa, matematički izračunaju da li prijeti regionalna i globalna opasnost za zemlje Pacifika. Potresi veći od 7 stepeni Richterove skale predstavljaju znak za uzbunu. Uredjaji za mjerenje visine talasa i jačine vodenih masa šalju potom informacije u sve cunami- centre.

Potom se stanovništvo putem medija poziva na evakuaciju. Putem kablovske mreže instaliran je sistem po kojem se programi automatski zaustavljaju i emituje obavještenje o opasnosti. Istovremeno, obalna straža o približavanju cunamija informira kapetane brodova i ribare..