Kako kazniti brutalne zločine maloljetnika

Zločin koji je šokirao Englesku, ali i cijeli svijet, udarna je vijest: u Liverpulu, Robert Thompson i Jon Venables do smrti mučili dvogodišnjeg dječaka, Jamesa Bulgera.

Šokantno, mučitelji imaju samo deset godina. Nakon toga uslijedio je još jedan šok, njima će se za ovaj zločin suditi kao i odraslima.

Debata o pravdi za maloljetnike

U Engleskoj se javno raspravlja o tome kako tretirati nasilničko ponašanje maloljetnih delikvenata i kada je vrijeme da se dovedu pred lice pravde.

Slučaj koji se nedavno dogodio u Njemačkoj, pokrenuo je ista pitanja. Početkom ovog mjeseca, dvojica trinaestogodišnjaka su mučili 83-godišnju staricu u Minhenu.

Dječaci su prisilili senilnu Edeltraudu B. da popije pola litra rakije. Tukli su je, prskali pjenom za brijanje, u oči su joj stavljali začine i urinirali po njoj. „Mučenje je trajalo nekoliko sati“, izjavio je novinarima glavni istražitelj Frank Hellwing.

Za razliku od dvogodišnjeg dječaka Jamesa Bulgera, starica je preživjela. Tinejdžerima iz Minhena, ipak se neće suditi za zločine, kako je to bio slučaj sa Robertom Thompsonom i Jonom Venablesom. Naime, u Njemačkoj djeca mlađa od 14 godina ne odgovaraju sudski za svoje postupke.

Odnos prema maloljetnim prijestupnicima u nekim evropskim zemljama drugačije se tretira, razlikuju se i njihovi stavovi o zločinu, ali i kazni. U Engleskoj je najniža dob maloljetnika protiv kojih se može voditi sudska istraga – deset godina. U većini drugih evropskih zemalja ta granica je 14 godina.

Starosna dob nije presudna

Njemačka je „negdje u sredini, kada je uporedimo s evropskim zemljama“, izjavio je Torsten Verrel, profesor na Odsjeku za kriminalistiku i pravosuđe na Univerzitetu u Bonnu. Međutim, tvrdi Verrel, dobna granica kažnjavanja maloljetnika, ne govori mnogo o tome da li je adekvatan odnos pravosuđa prema maloljetnim prijestupnicima u toj zemlji.

„Ekstremno je to što se u Engleskoj kažnjavaju desetogodišnjaci“, kazao je Verrel. Istog je mišljenja i profesor kriminalistike na Sveučilištu u Hedelbergu, Dieter Doelling. On smatra da su četrnaestogodišnjaci ipak svjesni postupaka.

Cilj je pomoć, ne kazna

Teško je tvrditi da li su djeca u stanju razlučiti šta je dobro, a šta loše. U Njemačkoj se maloljetnici mlađi od 14 godina koji su počinili zločin ne šalju pred sud, ali im se može ukazati pomoć psihijatra ili neke druge organizacije za mlade. Za tinejdžere od 14 do 18 godina, Zakonom o kažnjavanju maloljetnika, predviđene su blaže kazne, dok su sankcije za mlade od 18 do 21 godine, nešto drugačije.

„Mlađi prijestupnici imaju mogućnost pohađanja kurseva, sudjelovanja u javnim projektima, a tu su i servisi za solijalnu zaštitu, što odrasli prekršitelji zakona nemaju,“ ističe Doelling. „U biti, sistem se pokazao dobrim i ne bih ga mijenjao“, dodao je.

Socijalnim ustanovama nedostaju sredstva

Stručnjaci tvrde da su mladima koji nisu na „pravom putu“ takvi programi potrebni. Ali, finansijska sredstva namijenjena programima za mlade delinkvente u Njemačkoj, često ne zadovoljavaju potrebe. „To je zapravo ključni problem kada je riječ o tretmanu mladih delinkvenata“, rekao je Doelling sa Sveučilišta u Heidelbergu.

On smatra da će Njemačka učiniti veliku grešku ako ne izdvoji novac za ove programe i dodaje: „To je ulaganje u budućnost. Zatvori su skupi, a mi se moramo potruditi da mladi delinkventi ne provode život u zatvoru. Dok su mladi, još se mogu vratiti na 'pravi put'“.

Objavljivanjem priče o dvogodišnjem dječaku Jamesu Bulgeru koji je pretučen na smrt i brutalnom mučenju starice u Minhenu, javnost se zapitala je li društvo zaista postalo toliko izopačeno da je potrebno potpuno izmijeniti kaznenu strukturu. Javnost je zabrinuta i zbog porasta kriminala u kojem su glavni akteri djeca, te o tome šta to znači za „civilizirano“ evropsko društvo.

Kriminalna statistika nepromijenjena

Sudeći po statistici, kažu stručnjaci, razloga za zabrinutost nema. „Broj prijavljenih kaznenih djela koja su počinili mladi stagnira, ili se smanjuje“, kaže Verrel sa Univerziteta u Bonnu.

I Doelling dijeli njegovo mišljenje, te ističe da je broj prijavljenih kriminalnih radnji mladih porastao 1890-tih, te početkom 1900-tih, ali od tada nema povećanja.

Problem je možda i u tome da su se promijenile reakcije ljudi na kriminal, smatra Verrel i dodaje: „Ranije, ljudi bi ga samo ignorisali ističući da je na starijima da o tome brinu. Ipak, odrasli danas postaju sve spremniji da pokrenu tužbe protiv djece.“

Do sada su mladi činili male zločine, dodaje Varrel. Ali, velika je razlika u tome što je danas medijska pažnja usmjerena na grozne zločine (koji su, istina, u manjem obimu postojali i ranije) postala ogromna i široko rasprostranjena.

Autor: Jennifer Abramsohn / Merima Džeko

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić