240910 Computer Zukunft

Štefan Jenihen ne izgleda baš kao sanjar, sa svojom kratkom prosijedom kosom, bradicom i naočarama. Utoliko ozbiljnije i zvuči to što najavljuje o promjenama u svijetu računara: „Mislim da računar neće nestati iz naše svakodnevice, ali će biti sve manji i nevidljiviji. Više nam neće ni izgledati kao aparat, već ćemo jednostavno biti svjesni da je tu – pošto će biti ugrađen u sve što nas okružuje. To više nije računar koji stoji u ćošku i koji moramo da opslužimo.“

Jenihen smatra da je u razvoju novih računara najvažnije da pojednostave svakodnevicu korisnika, čak i kada se radi o naoko banalnim stvarima, na primjer „kada sam kod kuće i ne moram da tražim radio-stanicu sa muzikom koja mi se sviđa, jer je ona već unaprijed programirana, ili kada daljinskim upravljačem uključim grijanje“, navodi Jenihen.

Spojili računar i ljudski mozak

U potrazi za novim tehnologijama, Štefan Jenihen i njegov tim sa instituta „Fraunhofer“, još prije nekoliko godina su smislili nešto spektakularno: riječ je o interfejsu koji spaja računar i – ljudski mozak: „Pokušali smo da mjerimo i interpretiramo moždane signale. To nije čitanje misli, već interpretacija određenih obrazaca. Kada uspijem da razlikujem obrazac pokretanja desne ruke od obrasca pokretanja lijeve ruke, imam bit informacije: pokret je tu – ili nije tu. Kada neko misli na svoju desnu ruku, kurzor se pomjera udesno. I obrnuto. To je osnovna postavka za vezu između korisnika i računara, o kojoj dosad niko nije razmišljao“.

Ipak oprez: ne trebamo da se potpuno prepustimo tehnologiji

Jenihen već vidi moguća polja primjene takve tehnologije: „Jedan takva vizija je, recimo, operacija gdje hirurzima pomaže računar koji umije da interpretira njihovu mimiku i geste. Tako na ekranu mogu da se pojave baš one stvari koje hirurg želi da vidi, jer je, recimo, promijenjen ugao pod kojim gleda, a računar iz te promjene umije da izvlači zaključke.“

Ali, ovaj naučnik ipak ne može da zamisli da računari imaju potpunu kontrolu nad svim procesima. „Svako želi da vodi svoj privatni život onako kako hoće. Nisam siguran da više želim da čitam knjigu u digitalnoj formi na Ajpedu nego da je držim u ruci kao pravu knjigu. Potrebe ljudi su različite. Ne treba da se u potpunosti prepuštamo tehnologiji, već da je upotrijebimo tamo gdje ona nama može da koristi, i pri tome se, ako je moguće, i zabavimo“.

Autori: Andreas Ziemons / Saša Bojić

Odgovorna urednica: Marina Martinović