Kandidati za EU - pravac dobar, tempo slab

U Briselu je vidno opao interes za kandidate koji teže punopravnom članstvu u EU. S jedne strane EU muči finansijska kriza, a s druge strane ni sama Unija ne zna kako će se dalje širiti. Lisabonski sporazum, koji tačno regulira pristup novih članica, je trenutno zamrznut. Neizvijesno je da li će Irci, koji su ga odbili, održati novi referendum o usvajanju ovog sporazuma.

EU već tri godine vodi razgovore sa Hrvatskom i Turskom. Pregovori s Turcima tapkaju u mjestu. Unutar-politički problemi, državna kriza, zabrana rada vladajućoj partiji AKP, konflikt sa Kurdima, nizak nivo poštivanja prava slobode mišljenja i vjerskih sloboda, sve ove tačke su navedene u izvještaju. Hrvatska se kritikuje što još nije dobila borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Makedonija, iako je kandidat već pune tri godine, ne ispunjava sve kriterije za punopravno članstvo. Godina dana je izgubljena jer izbori nisu odgovarali međunarodnim standardima i parlament nije funkcionisao onako kako treba. Makedonija napreduje u ekonomskim reformama, ali to nije dovoljno za punopravno članstvo.

BiH i dalje blokira samu sebe

Ostale zemlje Balkana koje žele da dobiju status kandidata veoma se sporo kreću na tom putu. Albanija pokušava da uvede evropske standarde u politici i pravosuđu, ali joj to u praksi ne ide od ruke. U BiH su osjetne i dalje međuentitetske tenzije, koje negativno utiču na reformski proces. Dosta dobro prolazi Crna Gora, mada i ona ima problema sa korupcijom i kriminalom. Odnos sa Srbijom je i dalje loš, pogotovo zato što Holandija i dalje kao preduslov za približavanje traži hapšenje Ratka Mladića. Sa Kosovom se EU nalazi još na početku. Vlada se tek formira, a ekonomska situacija je alarmantna.

Evropska unija je umorna od kandidata i od onih koji to žele postati. Koliko će put ka punopravnom članstvu za kandidate zaista potrajati nije sigurno. Ali iako se stvari kreću veoma sporo, proširenje EU treba nastaviti, jer samo evropska perspektiva zemljama na Balkanu može osigurati dugoročnu stabilnost. Punopravno članstvo Turske je još daleko od stvarnosti. Međutim, možda će Turska u međuvremenu primijetiti da joj EU i nije toliko potrebna koliko je ona potrebna kandidatima na Balkanu.