"Kao da sam pred vratima ludnice, a ne Njemačke"
31. juli 2020
Milica Živković i njen suprug su prije dvije godine digli ruke od života u Srbiji. Suprug, koji se u zrelim godinama kvalificirao za vozača kamiona, našao je posao u bavarskom gradiću Hofu, tik uz granicu sa Češkom. Tamo je iznajmio veliki stan, dovoljan za cijelu obitelj – jer ona mu se uskoro trebala pridružiti.
Milica je za sebe i dvoje djece krajem studenoga 2018. tražila termin u njemačkom veleposlanstvu u Beogradu. U međuvremenu se vratila u roditeljsku kuću, u Poružnici kod Sokobanje, da smanji troškove života. Do danas, dvadeset mjeseci kasnije, još nije stigla na red kako bi u veleposlanstvu uopće tražila vizu za takozvano spajanje obitelji.
"Osjećam se strašno. Rastrojeno", ispričala je Milica za DW u lipnju ove godine. "Imam dojam da sam više pred vratima ludnice nego pred vratima Njemačke. Mučenje i za muža tamo, i djecu i mene, i moje roditelje kod kojih sam smještena. Što je najgore, ne znaš kraj tome."
DW ima uvid u dva liječnička atesta - u jednom psiholog iz Kliničkog centra u Nišu piše da Miličin sedmogodišnji sin pokazuje "impulzivnost, prkos i samovoljnost, a u čijoj je pozadini reakcija na odvojenost od oca i razdvojenost obitelji".
U drugom atestu stoji da četverogodišnja kćerka često nekontrolirano mokri. "To se veže za psihičko opterećenje, može se povezati s odlaskom u inozemstvo", piše u nalazu pedijatra u istom Kliničkom centru.
Masovni zastoj
Čekanje na termin je i odiseja u potrazi za informacijama. Zašto se toliko čeka? Kad dijele termine? Ima li sve papire? Milica je provela gotovo dvije godine tumarajući forumima, najviše grupama na Facebooku u kojima se okupljaju tisuće njenih supatnika.
DW ima uvid u slučajeve dvadesetak obitelji iz Srbije – svi su uredno tražili termin u veleposlanstvu krajem 2018. ili početkom 2019. godine, svi i dalje na čekanju. Svatko ima svoju priču, ali su u jednom slični: jedan supružnik već radi u Njemačkoj, drugi supružnik i djeca čekaju na termin. Ili još ekstremnije: oba roditelja su otišla preko radne vize, a djeca čekaju, živeći s rodbinom u Srbiji. Svi su očajni jer su razdvojeni od obitelji i ljuti zbog tromosti njemačke birokracije.
"Morat ću početi igrati loto, šanse su skoro pa podjednake kao i za odobrenje vize", napisao je jedan član Facebook-grupe koja se bavi ovom tematikom.
"Enormna" navala
U njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova na naš upit navode da je posljednjih godina u Srbiji i drugim zemljama Zapadnog Balkana došlo do "enormnog porasta potražnje za terminima za izdavanje viza", između ostalog zbog olakšanog zapošljavanja ljudi iz ove regije.
"Osoblje u odjelu za izdavanje viza u Beogradu je već toliko pojačano, koliko dozvoljava tamošnji prostor. Trenutno se u Beogradu uspostavlja nova zgrada veleposlanstva. Nakon završetka će veleposlanstvu imati više kapaciteta za izdavanje viza", stoji u odgovoru.
U Ministarstvu priznaju da su "pojedini podnositelji zahtjeva nažalost pogrešno savjetovani" od strane osoblja u konzulatu. Naime, prošle godine su uvedene nove liste čekanja za određene kategorije zaposlenih, pa su se obitelji sa stare liste mogle preregistrirati. Na njihova pitanja službenici veleposlanstva su odgovarali da im se preregistracija ne isplati jer će brže doći na red ako ostanu na staroj listi čekanja - ali ispostavilo se da je suprotno istina.
Svake godine deseci tisuća ljudi iz Srbije i susjedstva dođu na rad u Njemačku. Savezna vlada upravo planira da do kraja 2023. produži takozvanu posebnu regulativu za Zapadni Balkan, prema kojoj se svake godine može zaposliti i 25.000 nekvalificiranih radnika iz regije.
"Mlinovi birokracije"
No dok se unatoč koroni i gospodarskom padu radnici iz Srbije još uvijek traže, što je s njihovim obiteljima? Posebno jer se zakoni i pravilnici o spajanju obitelji temelje na njemačkom Ustavu u kojem piše: "Brak i obitelj stoje pod posebnom zaštitom državnog poretka."
Njemačka ne može biti atraktivna useljenička država ako se dobivanje vize pretvara u "hod kroz mlinove birokracije", navodi za DW Filiz Polat, parlamentarna zastupnica njemačkih Zelenih zadužena za pitanja migracije. "Ne smije se kod nas razviti očekivanje da će ljudi ovdje uložiti svoju radnu snagu, a istovremeno trpjeti ograničenja u zajedničkom obiteljskom životu", dodaje Polat, ukazujući i na niz europskih konvencija koje štite obitelj i UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta.
Mnogi kritičari kao veliki problem navode slabu digitalizaciju njemačke birokracije, što se dobro vidjelo nakon izbijanja pandemije. Mjesecima su predstavništva na Zapadnom Balkanu bila sasvim zatvorena za rad sa strankama, pa je to samo pojačalo gužvu.
"Izdavanje viza u njemačkim veleposlanstvima mora se hitno ubrzati", smatra i Pascal Kober, zastupnik liberala u Bundestagu. On za DW navodi da se nada naprecima u digitalizaciji, kao i pomoć konzulatima od strane Saveznog ureda za vanjske poslove, novog tijela koje počinje s radom naredne godine.
Konačno termin!
Tokom blizu dvije godine čekanja je Milica Živković s djecom putovala u Njemačku kod supruga kad god je mogla - turistički, na najviše tri mjeseca. U lipnju, kada smo razgovarali, zvučala je beznadno.
Međutim, onda je veleposlanstvo konačno prozvalo i njeno ime - s dvoje djece će podnijeti zahtjev za vizu početkom kolovoza. "Ali to može biti tek početak. Onda je pitanje koliko se čeka ili traže li još neki dokument." Recimo, potvrda o poznavanju njemačkog jezika koja je obvezna važi samo godinu dana. Što kada istekne jer se čekalo na termin? Mora li se ponovo polagati ispit o vlastitom trošku?
Ipak, u Miličinom glasu se sada čuje optimizam. Podijelila je dobru vijest na Facebooku sa svojim supatnicima. Neki su bili začuđeni, ljuti. Jer, kažu, oni još duže čekaju, a termina i dalje nema.